Page 22 - Rijeci 1 2013

Basic HTML Version

temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
riječi
17
je žestoko napadana, neprestano u vatri. Naša topnička
i pješačka vatra, vatra tolikih strojnih pušaka, a kod
voćnjaka u Raranczu i razna sredstva saperskih četa,
mine i zapreke, španjolski jahači i vučje jame, zausta-
vile su opet neprijatelja, a smjeli protunapadaji naših
pukovnija bacili su natrag onaj dio neprijatelja, koji se
ukopao pred našim položajima. Slijedio je napadaj za
napadajem, a za njima opet protunavale i to neprestano,
bez predaha, uz stalnu našu topničku vatru…
…Tu kod našeg topničtva, kod domobranskih
pješačkih pukovnija i kod naših pukovnija zajedničke
vojske bori se i cviet naše inteligencije u svojstvu pričuvnih
častnika i častničkog podmladka. S našim domobranci-
ma borili su se i madjarski domobranci iz 41. madjarske
divizije...
/Szekesfehervar, 14. i 16. honvedski pohodni
puk, IV. budimpeštanski korpus, op. B.G./.
…U akciju su stupili jaki protunapadaji u težkoj
topovskoj i strojopuščanoj vatri. Bojna
/1.bojna, op.B.G./
16. pukovnije pod zapovjedništvom satnika Al.,
/Alle-
man-a, op.B.G./,
osobito jedna satnija pod vodstvom
mladog Zagrebčanina poručnika St. bacila se na Ruse i
složnim zahvatom s jednim jačim odjelom domobrana-
ca pod izvanrednim satnikom P.,/
poručnikPokorny, 14.
satnija, op.B.G
./ zapovjednikom jurišne bojne, iztjerala
Ruse van, a oni su se s težkim gubitcima praćeni našom
vatrom, brzo povukli.
…Naša domaća 16. pukovnija, naša domobran-
ska 25. i druge domobranske pješačke pukovnije težko su
krvarile.
…Naše pješaštvo nije imalo mira ni počinka.
Oni dielovi u prvim redovima nisu imali više nikakvog
skloništa; svi nasipi bili su razbacani, svi rovovi zatrpani,
sva uporišta srušena. Rovovi 27. domobranske pješačke
pukovnije pred mojim uporištem, kotom 368, kao da su
mjestimično nestali…
34)
I druga velika bitka kod Raranče i Toporouca
završena je porazom ruske vojske. Hrvatske pukovnije
42. «vražje» divizije ostale su na svojim pozicijama
između Černovica i Dnjestra a Rusi su se povukli na
sjeveroistočno ratište. I jedna i druga strana imala je
velike gubitke u poginulim, ranjenim i zarobljenim.
Tisuće mrtvih sahranjene su u skupnim i pojedinačnim
grobnicama uz mjesta pogibije.
35)
U čast sjećanja na pale ratne suborce, vojnici i
časnici 25. domobranske pješačke pukovnije podigli su
na vojnom groblju u Dobroj Noći spomenik. O tome
Ilustrovani list s ratišta izvještava;
Zagrebačka hrvatska
25. domobranska pukovnijabila je kroz deset mjeseci u
postavu istočno od Dobre noći (Dobrivci, Dobronoutz) i
stražeći na granici, sačuvala je Bukovinu. Sva je naša 42.
dvizija tu. Hrvati su dobri, pošteni ljudi, pa ih tamošnji
34 S. Pavičić, Hrvatska ratna povijest.., 528 – 532.
35 Do podne 20. siječnja 1916. g. Rusi su pokušali pokopati
svoje poginule vojnike, temeljem Ženevske konvencije, ali to je spriječio
zapovjednik odsječka otvaranjem paljbe. Ratni Dnevnik.., 111.
narod vrlo voli. Da dodje koji Zagrepčanin u ova
pogranična sela, gdje je bila kroz to vrijeme naša divizija,
kako bi se začudio; «Ta ovi ljudi hrvatski govore!» Jest,
naučio je taj narod hrvatski jezik. U Dobroj noći nalazi
se groblje junaka naše pukovnije. Groblje je lijepo ure-
dio vrlo velikim marom narednik 1. baona Vinko Curiš.
Nikada ne će drugovi zaboraviti naših junaka, koji su tu
pali, boreći se za kralja i dom, ali da im se sačuva vidlji-
va i trajna uspomena i u narodu u Bukovini, odlučio je
zapovjednik pukovnije podpukovnik Stjepan pl. Delić, da
im se postavi zajednički spomenik na groblju. Opkopar-
ski narednik, kipar Vatroslav Drenski uz pomoć opkop.
Desetnika, klesara Dušana Kalafatića, izradio je uistinu
prekrasan spomenik: lav, koji kao da se utajio, ali bijesno
očima motri: čuva junake.
Dana 17. svibnja u pola osam na večer otkrio
je spomenik potp. Stjepan pl. Delić u prisutnosti više
časnika, momčadi i naroda iz Dobre Noći. Najprije
se zahvalio u ime pukovnije Drenskom i njegovim
pomagačima za izradbu tog umjetnički savršenog spo-
menika, a onda se obratio svima, rekavši otprilike ovo;
«Sastali smo se , da našim drugovima, junacima rekne-
mo: sbogom, ili: do vidova! Oni su svoje najbolje dali
- život za slavu pukovnije i roda svog hrvatskoga. Oni
su za našu pukovniju vječna uspomena i nadam se, da
će ih i rod u uspomeni vječnoj držati. Ovaj lijepi kamen
znači vječnu uspomenu, baš kako je i kamen vječan.
Slava im!
36)
Teške borbe domobranaca 42. divizije
Glavni udarac Brusilovljevih silovitih napada na
7. vojsku generalpukovnika baruna Karla von Pflanzer-
Baltina išao je iz zaleđa rijeke Zbruč, sjeverne pritoke
Dnjestra i iz pravca Novoselicja istočno od Černivaca.
Brusilov je krenuo s dobro pripremljenom, do tada
najbrojnijom vojskom; topništvom, konjaništvom,
pješaštvom i avijacijom.
36 Ilustrovani list, broj 23, Zagreb, 3. lipnja 1916, 534.
Hrvatski domobrani u Galiciji