Basic HTML Version
16
riječi
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
postavi osječke 28. domobranske pukovnije.
29)
Već 2. siječnja od domobranskih pješačkih
pukovnija 300., 301., 307., ostali su samo ostaci. Peta
satnija 26. karlovačke domobranske pješačke pukovnije
nakon probijanja branjene dionice raspolagala je sa samo
jednom trećinom (60 – 70) vojnika.
30)
Rusi su nakon jake
i duge topničke vatre nastupali u jurišu prema obram-
benim austrijskim linijama u 8 do 10 redova. Uz jaku
topničku i pješačku paljbu i juriš u borbi prsa o prsa,
ugroženi položaji su uz velike žrtve vraćeni. Izginuo je i
zarobljen i veliki broj ruskih vojnika.
I u noći i poslije ponoći i cijelog dana i noći
idućeg 3. siječnja Rusi su nastavili s jakim artiljerijskim
i pješačkim napadima na dobro utvrđene obrambene
linije kod Toporouca i Raranče. Na tisuće topovskih
granata padalo je na prvu crtu obrane i na pozicije jakih
austro-ugarskih bitnica koje su neprestano uzvraćale.
Rusi nastupajući u šest redova, uz velike žrtve uspi-
jevaju se probiti kroz uništene žičane zapreke na aus-
trougarske položaje na dužini od 1000 metara. Posebno
ogorčene borbe bile su u razorenim rovovima istočno od
Raranča, na poziciji Buč, gdje su bile satnije Varaždinske
pukovnije. Uz velike žrtve u borbi bajunetama prva crta
bojišnice je vraćena.
31)
O teškim borbama na jugoistočnoj granici
Bukovine svjedoči major topništva S. Pavičić koji je
bio sa svojom bitnicom na uzvisini iza sela Toporou-
ca, dvjestotinjak metara iza postava 27. (karlovačke)
pukovnije; «…
Došao je Božić! Već na prvi dan toga velik-
og blagdana osjetili smo snagu ruske topničke vatre! Iz
stotina i stotina malih i velikih do 18 cm, sipala je sati-
ma vatra na naše pješačke položaje, na naše bitnice, a
osobito na naše uporište, na kotu 468… Mi smo satima
odgovarali vatrom…
…Najbolji ruski vojskovođa general Brusi-
lov nakanio je svom silom, pod svaku cienu, između
Dnjestra i Pruta probiti austrougarsku borbenu crtu, jer
mu je tu operativni pravac bio najpovoljniji za udarac
duž podnožja Karpata u srdce Galicije. On baca na taj
odsjek, na naša jedva dva vojnička zbora, svoju jaku
vojsku od nekoliko zborova, s posebnim težkim i najtežim
topničtvom. On obasipa cielo područje, a osobito ono
izpred 42. domobranske divizije, uraganskom vatrom
stotina topova, postavljenih u besarabijskoj nizini,
sakrivenih u uvalama i iznad nizine te po obroncima
dalekih bregova
.
Od jutra do podne bjesnila je ta bubnjarska, prip-
ravna vatra na naše postave. Svi su rovovi mjestimice bili
srušeni i zatrpani. Gubitci su bili jaki… I sliedeći dan nastav-
29 U odnosu na izvješće pukovnika R. Budinera u Rat-
nom dnevniku 16. C. K. pukovnije da su prvi ruski napadi kod Raranče
počeli 28. prosinca 1915, S. Pavičić piše o «
snazi ruske topničke vatre
već na prvi dan toga velikog blagdana
». Ratni dnevnik C. K. Varaždinske
pješačke pukovnije..., 104, S. Pavičić, Hrvatska ratna povijest.., 509.
30 Ratni dnevnik., 105
31 isto, 105-107.
ljena je vatra. A onda, nakon duge priprave, koju je vodilo
nekoliko eskadrila francuzkih zrakoplova, koji su davali
znak crvenim, bielim i žutim raketama, nastupilo je rusko
pješaštvo, mnoštvo pješaka, mužika, koji su u najmanje
dvanaest redova od Dnjestra do Dolžoka prodirali napried u
valovima, ali pod najtežom topničkom vatrom naše skupine
bitnica i svih susjednih topničkih skupina. Ruski «Urra, urra
!», povici iz stotine tisuća grla šumjeli su nam još danima u
ušima poslije tog napadaja u snu i na javi.
32)
...Naše topničtvo, najmanje sto dvadeset topo-
va samo oko naše divizije, dakle pojačano topničtvo s
raznih susjednih poljskih i mađarskih divizija, s najboljim
novim brzometnim topovima udaralo je salvu za salvom
i davalo pojedinačnu vatru neprijatelju, dobro upucano,
s najvećim uspjehom. A izvrstno topničtvo /
neprijatelja
/
nastojalo je da nam se osveti. ...Stradalo je samo selo /
Toporouc
/, čiji su se stanovnici za vremena posakrivali
u obližnjoj šumi. Svuda je neprijatelj stao a najviše se
približio voćnjaku kod malog ukrajinskog sela Rarancza,
na našem desnom krilu. Tu su slijedećih dana uslijedili
naši protunapadaji uz težke gubitke. Na našem lijevom
krilu bila je kasnije ukrajinska pukovnija «šim-šim», t.j.
77. pukovnija..»
33)
Ponovna Brusilovljeva ofenziva
na liniji Dnjester – Toporivci – Raranče,
18. i 19. siječnja 1916.g.
Poslije neuspjele Božićne i Novogodišnje ofen-
zive ruske vojske, tijekom kraćeg zatišja general Brusilov
je obnovio ljudske i tehničke resurse dovodeći i iz naju-
daljenijih pokrajina prostranog Ruskog Carstva svježe
pukove, divizije i korpuse, s ciljem ulaska u Černovice,
daljnji prodor uz rijeku Prut i preko karpatskih prijevoja
u Mađarsku nizinu.
U hladnim snježnim uvjetima topovima različitih
kalibara Rusi su s tzv. bubnjarskom vatrom nekoliko sati
obasipali dobro utvrđene austrougarske položaje. Istim
intenzitetom i s približno isto toliko topova uzvratile su
austrougarske bitnice sa svojih položaja podno Hotinske
visoravni. Djelujući iz pravca sela Kalinkovca i granice s
Rumunjskom – Kordonposta uz rječicu Rakitnu poseb-
no su na udaru bile topovske pozicije, promatračke
pozicije a osobito obrambeni pješački rovovi ispred
Raranče i Toporouca. U obrani su sudjelovali svi rodovi
pukovnija 42. domobranske «vražje» divizije sa svojim
zapovjednikom Lipošćakom i sa svim zapovjednici-
ma većine pukovnija XIII. zagrebačkog zbora. Opseg i
intenzitet napada i žilavi otpor branitelja opisuje jedan
od sudionika;
«…
Točno u 5 i pol sati jutrom na svetog Jordana
jurnula su tri zbora vojske po nizini, najviše opet na Topo-
rouc i Raranczu.Dalje niže Dolžok i šuma oko njega bila
32 S. Pavičić, Hrvatska ratna povijest.., 508.-510.
33 Isto, 510-511