Basic HTML Version
18
riječi
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
O sudjelovanju hrvatskih domobrana u ovim
teškim borbama na dijelu Bukovinske bojišnice uz Dnje-
star svjedoči zapovjednik 25. zagrebačke domobranske
pješačke pukovnije pukovnik Delić.
37)
.
Domobranska 42. pješačka divizija odnosno
njene 25., 26., 27. i 28 pješačka pukovnija držala je
obrambene postave jugozapadne Bukovine uzduž aus-
trijske granice na Dnjestru sjeverno od Černivaca, uz
naselja oko Bijelog i Crnog Potoka: Pohorolivka, Okno,
Samušin, Mikea, Onut. Uz hrvatske pukovnije ovdje su
bile raspoređene i mađarske brigade Loffler.
Odmah pri prvom žestokom napadu 4. lipnja
Rusi se probijaju kroz obrambene pozicije domobranske
brigade Loffler. Osim pogibije velikog broja vojnika zaro-
bljen je dio te brigade i cijelo desno krilo 26. karlovačke
domobranske pukovnije s njezinim ranjenim zapovjed-
nikom pukovnikom Pintarom, jednim od najboljih
trupnih zapovjednika XIII. korpusa.
Rusi i kod trigonometra na Čarnom Potoku
probijaju obranu potiskujući na povlačenje postave
28. osječke domobranske pukovnije sjeveroistočno od
Okne, što prisiljava i postrojbe 27. sisačke pukovnije na
povlačenje uz stalne gubitke.
U protunapadu divizijske pričuve koji naređuje
podmaršal Luka Šnjarić, zapovjednik divizijske pričuve
zagrebačke 25. pukovnije pukovnik Stjepan Delić, ulazi
u izgubljeni prostor 26. pukovnije s prvom i trećom
bojnom. «
Naši domobranci, većinom Zagorci, izbacuju
neprijatelja iz osvojenih postava
» piše Delić.
38)
U prvom
danu ruske ofenzive, u teškim borbama oko obram-
benih rovova pod unakrsnom topovskom i puščanom
vatrom i u probojima poginuo je bojnik dr. Tuna
Knežević, četiri mlada domobranska časnika i mnogi
vojnici 25. pukovnije.
I cijelog 5. lipnja i 6. lipnja ruski pritisak se ne
smanjuje. Vode se teške borbe uz velike žrtve i na jed-
noj i na drugoj strani. Pojačani novim snagama bri-
gade generala Trimmela, satnije 25. zagrebačke, 26.
karlovačke i 16. varaždinske pukovnije štite postave oko
majura Horoševac i uz Bijeli Potok .
37 Stjepan Delić, Hrvatski domobranci u borbama protiv
Brusilovljevih navala, Hrvatski domobran «Omladinski list», novine,
polumjesečnik, Zagreb, 1928., Pukovnik Stjepan Delić de Dubicza,
*Petrinja 1873 - + Zagreb 1943., Plemićki naslov «de Dubicza» preuzeo
od svog oca majora Ivana Delića, koji ga je dobio za vojničke zasluge
1899.g. Stjepan je u Gunsu završio Nižu vojnu školu a u Karlovcu
Pješačko-kadetsku. 1900. završava Ratnu školu u Beču. Od 1906. je
učitelj u Kraljevskoj mađarskoj domobranskoj kadetskoj školi u Velikom
Varadinu a od 1909. predavač na Ludoviki u Kraljevskoj mađarskoj
domobranskoj akademiji u Budimpešti. Na početku rata 1914. ratovao
kao bojnik u mađarskoj 28. domobranskoj pješačkoj pukovniji na Srp-
skom frontu kod Ljubovije, Loznice i Batara. Od 1915.g. na Istočnom
ratištu zapovjednik je 26. domobranske /karlovačke/ pješačke pukovnije
a zatim 25. domobranske /zagrebačke/ pješačke pukovnije. Pri kraju rata
zapovjednik je 28. /osječke/ domobranske pješačke pukovnije. Nakon
rata, u Kraljevini Jugoslaviji, imenovan je komandantom Vardarske bri-
gade. Pručavao povijest Slavena, Hrvata i Turopolja. Objavio više članaka
iz vojne, povijesne i etnološke tematike. B.M. Hrvatski državni arhiv,
DAZG- 835
38 isto., S.Pavičić, Hrvatska ratna povijest., 554
Na povraćenom mjestu prethodnog ruskog
probojao ostao je veliki broj leševa ruskih vojnika. Oni
su tu u blizini pokopani u zajednički grob s mrtvim
domobranima i 25., 26. i 16. pukovnije.
39)
Carske i kraljevske pješačke
pukovnije br. 16, 53, 54, i 93 u
borbama kod Dobronoutza u Bukovini
Dok hrvatske domobranske pukovnije 42.
pješačke divizije vode teške borbe na prostoru
sjeveroistočno od Hotinske visočine pa do Dnjis-
tra, hrvatske carsko-kraljevske pukovnije XIII. zbora
odolijevaju uz velike žrtve silovitim ruskim napadima
između sjeveroistočnih obronaka Karpata i južnih
padina Hotinske visočine, poglavito oko Toporovaca i
Raranče.
Od 4. lipnja u 7 sati u jutro kad je rusko topništvo
otpočelo silovito bombardiranje pješačkih rovova i
topničkih pozicija austrougarske obrane Dobronoucza
/ukr. Dobranič/ tijekom cijelog dana nisu prestajali jed-
nako tako siloviti napadi brojčano nadmoćnijeg ruskog
pješaštva na obrambene rovove. U tim borbama glavni
nositelji obrane uz cestu zapadno od Dobronoutza u
pravcu tvornice šećera, u nastavku na liniju obrane koju
drže satnije 25. pukovnije, postrojbe su 16. varaždinske
pukovnije i 53. zagrebačke pukovnije.U rovovskim bor-
bama s bajunetama ginuli su ili su teško ranjavani u
velikom broju vojnici i s jedne i s druge strane. Zarobljen
je veliki broj ruskih vojnika ali je zarobljen još veći broj
austro-ugarskih. Zaustavljanjem prodora Rusa preko
Dobre Noći, za kratko je zaustavljeno i povlačenje kon-
jice u Čarnom Potoku.
40)
Po naredbi stožera 72. pješačke brigade, 53. i
16. pukovnija sa svojim bojnama i satnijama u tri sata
poslije ponoći prelaze u opći napad. Kako krilne postro-
jbe nisu ovaj napad sinkrono popratile, pukovnije su u
kratkom vremenu izgubile oko 1000 vojnika, što ran-
jenih, što zarobljenih i veliki broj poginulih.
41)
Rusi 10. lipnja 1916. poduzimaju novi masovni
napad postupno probijajući žilavo branjene rovove kod
Okne i Čarnog Potoka. Veliki je broj poginulih, ran-
jenih zarobljenih i vojnika i časnika. Slično je i na dru-
gim dijelovima bojišnice. Sve više se osjeća odlučnost
i superiornost brojčano jačih ruskih snaga. Gubici su
se množili a Rusi su nadirali poput valjka sve više i
u sve većem broju. Skoro cijela satnija Vrkljan iz 25.
zagrebačke domobranske pukovnije bila je uništena a
njen zapovjednik nadporučnik Vrkljan pao je zajedno sa
svim teškim ranjenicima u zarobljeništvo.
39 S. Pavičić, isto, 555
40 Ratni dnevnik C.K. Varaždinske.., 135
41 isto, 135.