Basic HTML Version
povijest
povijest
povijest
povijest
povijest
povijest
riječi
211
koji se nalaze u stanju sličnom mojem klonuti duhom. Naime, gospodo vijećnici, bilo bi nedopustivo da novca, koji
sam dobivao onda kad moja nesreća nije bila osobito teška, budem lišen sada kad me snalaze i starost i bolesti i ona
zla koja ih prate. Na veličinu mojeg siromaštva mogao bi, čini mi se, najbolje od svih ljudi ukazati moj tužitelj. Naime,
da ja budem postavljen za tragičnog horega i da ga tada pozovem na zamjenu imutka, radije bih deset puta izabrao biti
horeg nego jednom zamijeniti imutak.
106)
Pa kako nije strašno da me sada optužuje za to što se navodno zahvaljujući
velikom imutku mogu družiti s najbogatijima kao njima ravan, a sam bi se, da se slučajno ostvari ono što sam rekao,
onako ponio? Što je podlije od toga?
Vezano za moje postupanje s konjima, što vam se on drznuo spomenuti ne bojeći se sudbine i bez ikakvog
srama pred vama, nema tu puno priče. Naime ja, gospodo vijećnici, mislim da svi oni koje pogodi neka nesreća traže
načina i domišljaju se kako da što bezbolnije nose patnju koja ih je snašla. Ja sam jedan od njih i udaren takvom
nesrećom pronašao sam si takvo olakšanje za duže putove koji su mi nužni. A ovo je, gospodo vijećnici, najveći dokaz
da zbog nesreće, a ne zbog obijesti, kako ovaj kaže, uzjahujem konje: da sam naime stekao imetak, jahao bih na
osedlanoj mazgi, a ne bih uzjahivao tuđe konje. Ovako, budući da takvo nešto ne mogu steći, prisiljen sam često se
koristiti tuđim konjima. Ali, gospodo, nije li ovo neumjesno? Da me vidi da jašem na osedlanoj mazgi, on bi šutio (što
bi naime i mogao reći?), a zbog toga što uzjahujem uzajmljene konje, pokušava vas uvjeriti da sam tjelesno moćan.
I zbog toga što se koristim dvama štapovima, dok se ostali koriste jednim, ne optužuje me tvrdeći da je i to osobina
tjelesno moćnih, ali moje uzjahivanje konja koristi kao dokaz pred vama za to da sam tjelesno moćan. Ja se i jednim i
drugim koristim iz istog razloga.
Toliko prednjači u bezobraznosti pred drugim ljudima da vas pokušava uvjeriti, iako je vas toliko a on jedan,
da ja ne spadam u tjelesno nemoćne. Ali ako u to uvjeri bilo koga od vas, gospodo vijećnici, što me priječi da budem
ždrijeban kao jedan od devet arhonata,
107)
i vas da me kao zdravog lišite obola, te da ga njemu kao nemoćnom jedno-
glasno izglasate? Jamačno, pošto vi čovjeka proglasite zdravim i lišite potpore, tezmoteti
108)
mu neće kao nemoćnom
priječiti da bude ždrijeban. Ali ipak, niti vi mislite isto kao on, niti on kao vi, i dobro je da je tako. On je naime došao
raspravljati o mojoj nesreći kao da se radi o baštinici i pokušava vas uvjeriti da nisam takav kakav svi vi vidite da jesam.
No vi (kako čine razumni ljudi) više vjerujte svojim očima nego njegovim riječima!
Kaže da sam obijestan, nasilan i da se ponašam vrlo raskalašeno, kao da mu je potrebno izražavati se strašnim
riječima da kaže istinu, kao da ne bi to mogao učiniti ako sasvim blago govori. Ja, gospodo vijećnici, mislim da morate
jasno razlikovati one ljude kojima je moguće biti obijesnima od onih kojima je to uskraćeno. Naime, nije očekivati da
obijesni budu siromasi i oni koji žive u velikoj bijedi, nego oni koji posjeduju mnogo više nego što im je potrebno. Niti
oni koji su tjelesno nemoćni, nego oni koji se osobito pouzdaju u vlastite snage. Niti oni već poodmakle dobi, nego
oni koji su još mladi i mladenačkog duha. Naime, bogati novcem kupuju izlaz iz pogibelji, a siromasi su zbog osku-
dice koja ih stišće prisiljeni biti umjereni. Mladi, drži se, od starijih zaslužuju dobiti oprost, dok starije, ako pogriješe,
jednako kude oba naraštaja. Jakima je dozvoljeno da nekažnjeno budu obijesni prema kome god požele, dok slabima
nije dozvoljeno niti braniti se od onih koji su ih napali, kad su žrtve obijesti, niti nadvladati svoje žrtve, kad žele biti
obijesni. Tako da mi se čini da tužitelj o mojoj obijesti nije govorio ozbiljno nego u šali, ne s namjerom da vas uvjeri da
sam takav, nego da se meni podruguje, čineći kao nešto zgodno.
Još kaže da se kod mene skuplja mnoštvo pokvarenjaka koji, pošto su svoj novac potrošili, smišljaju spletke
protiv onih koji si ga žele sačuvati. A vi svi imajte na umu da on to govoreći mene ne optužuje ništa više nego sve
druge koji se bave nekim poslom i ništa više one koji kod mene zalaze nego one koji zalaze kod drugih poslovnih ljudi.
Naime svatko od vas običava često ići nekome od njih, jedan trgovcu mirisavim uljem, drugi brijaču, treći postolaru,
četvrti kamo već, i većina kod onih koji su smješteni najbliže agori, a najmanji broj onima koji su najudaljeniji od nje.
Tako da, ako tko od vas za pokvarenost bude okrivio one koji zalaze kod mene, jasno da treba okriviti i one koji se
zadržavaju kod drugih, a ako treba okriviti njih, onda treba i sve Atenjane. Naime svi ste navikli često ići kod mene ili
drugamo i ondje se zadržavati.
Ali ne znam zašto vam trebam više dosađivati opširno se opravdavajući za svaku pojedinost koju je rekao. Ako
sam naime najbitnije rekao, čemu treba poput njega ozbiljno se baviti sitnicama? Ja vas sve, gospodo vijećnici, molim
da o meni zadržite isto mišljenje koje ste imali dosad. Nemojte me zbog ovog čovjeka lišiti jedine stvari u domovini
koju mi je sudbina dala da imam. Neka vas ovaj koji je jedan ne uvjeri da mi sad oduzmete ono što ste mi nekoć
jednoglasno dali. Naime, gospodo vijećnici, budući da nas je bog lišio najvažnijega, grad nam je izglasao ovaj novac
smatrajući da i dobro i zlo svakoga jednako mogu snaći. Stvarno bih bio najveći bijednik ako bi mi, kroz nesreću već
lišenom najljepših i najvažnijih stvari, zbog tužitelja bilo oduzeto ono što mi je grad dao brinući se za one u mojem
106 Atenski građanin kojem bi bila dodijeljena neka skupa javna služba ili obveza (kao što je bila horegija, obveza opremanja i izdržavanja
dramskog ili muzičkog kora za vrijeme pripreme Dionizijevih igara), mogao je tu službu izbjeći ako bi imenovao osobu koja raspolaže većim imutkom
od njega. Ako bi ta osoba priznala da je bogatija, dobila bi njegovu službu, dok bi, ako bi tvrdila da je siromašnija, nezadovoljni građanin mogao
insistirati na tome da svoj imutak zamijeni s njegovim.
107 Arhonti, najviši činovnici starogrčkog polisa, birali su se ždrijebom. U ždrijebu nisu smjele sudjelovati jedino tjelesno nemoćne osobe.
108 Tezmoteti, tj. šest arhonata odgovornih za zaštitu i tumačenje pisanih zakona.