Basic HTML Version
210
riječi
povijest
povijest
povijest
povijest
povijest
povijest
LISIJIN GOVOR
O USKRAĆIVANJU
NOVČANE
POTPORE INVALIDU
Sastavljen oko 400. god. pr. Kr.
U demokratskoj Ateni je početkom4. st. pr. Kr. svake godine Gradsko vijeće preispitivalo zahtjeve tjelesno nemoćnih
osoba koje su tvrdile da su nesposobne za rad ili da nemaju sredstava za uzdržavanje, te bi nakon podrobne istrage, koja
je uključivala i eventualnu obranu podnositelja zahtjeva od prigovora koje je mogao uputiti bilo koji atenski građanin,
odlučivalo hoće li ili neće pojedini podnositelj zahtjeva ostvariti pravo na državnu novčanu potporu u iznosu od jednoga
obola dnevno.
Govor velikog starogrčkog govornika Lisije (5.-4. st. pr. Kr.) koji ovdje donosimo sastavljen je oko 400. godine
pr. Kr. upravo prilikom jednog takvog preispitivanja, za čovjeka koji je pred Vijećem grada Atene pobijanjem optužbi
nekog atenskog građanina želio dokazati da kao invalid ima pravo na državnu novčanu potporu. Iako kratak, govor
daje prilično dobru sliku svakodnevnog života stare Atene, ali i visokog stupnja svijesti atenskog društva o problemima i
potrebama tjelesno nemoćnih osoba.
O USKRAĆIVANJU NOVČANE POTPORE INVALIDU
Lisija
Gospodo vijećnici, gotovo da bih trebao zahvaliti tužitelju što me upleo u ovaj spor. Naime, prije nisam imao
izgovor za polaganje računa o svojem životu, sada sam ga njegovom zaslugom dobio. Svojim ću govorom pokušati
pokazati da on laže, a da ja do ovog dana živim više dostojno hvale nego zavisti. Naime, čini mi se da me je ovaj doveo
u opasnost ni zbog čega drugoga nego zbog zavisti. A što vam se čini, koje bi se zloće suzdržao onaj tko zavidi ljudima
koje drugi žale? Kleveće li me da bi se domogao novaca? Ako tvrdi da mi se osvećuje kao svojem neprijatelju, laže. Zbog
njegove zloće nikad mu nisam bio ni prijatelj ni neprijatelj. Dakle, gospodo vijećnici, već je očito da mi zavidi na tome
što sam, iako u takvoj nesreći, bolji građanin od njega. I, gospodo, mislim da ozljede tijela treba liječiti radom duha, jer
ako jednako nesreći uredim i razum i uopće provedem život, po čemu ću se razlikovati od njega?
O tome od mene toliko. A o onome o čemu mi dolikuje govoriti, govorit ću što kraće budem mogao. Tužitelj
kaže da nije pravedno da uzimam novac od države, naime i da sam tijelom moćan i da ne spadam u invalide, i da sam
vješt u poslu koji mi omogućuje da živim i bez te potpore. I tvrdi da je dokaz za snagu mojeg tijela to što uzjahujem
konje, a za moje uspješno poslovanje to što imam priliku družiti se s ljudima koji raspolažu viškom novca. Mislim da
svi vi znate koliko je moje poslovanje uspješno i kakav je moj život općenito. No ipak ću o tome reći par riječi. Otac
mi nije ništa ostavio, a majku sam prestao prehranjivati prije dvije godine kad je umrla. Djece koja bi se brinula za
mene još nema. Stekao sam posao koji mi neće moći dugo koristiti, koji sâm već teško obavljam, dok si zamjenika
105)
još ne mogu pribaviti. Nemam drugog dohotka osim ovoga – ako me njega lišite, bio bih u opasnosti da dospijem
u izuzetno težak položaj. Nemojte me, dakle, gospodo vijećnici, nepravedno uništiti, kad je moguće pravedno me
spasiti. Nemojte me, sada kad sam ostario i oslabio, lišiti onoga što ste mi dali dok sam bio mlađi i jači. Nemojte, kad
ste prije pokazivali veliko milosrđe i prema onima koji nisu ni u kakvoj nevolji, sada zbog tužitelja okrutno postupiti
prema onima koje i njihovi neprijatelji drže vrijednima žaljenja. Nemojte me nepromišljeno okriviti, jer će tada i drugi
105 Misli na roba koji bi naučio posao i obavljao ga za njega.