Basic HTML Version
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
riječi
15
Uz rovovsko-žičane obrambene linije uz obe
strane rijeke Stripe u sniježnoj zimi studeni i prosinac
prolazi u zatišju.
Borbe 79. otočačke pješačke
pukovnije u Volynji
Ličanin Frane Dubravčić, kao časnik svoje 79.c.k.
otočačke pješačke pukovnije sudjelovao je u bitkama na
najsjeveroistočnijem dijelu bojišta austrougarske vojske,
u pokrajini Volynj. O tome je zapisao:
Ofenziva ruskog generala Brusilova bila je pospješila
naš odlazak na frontu. U Volinji nas dočekaše ostaci 79.
pukovnije. Od pet kompletnih bataljuna ostale su tek tri
mršave kompanije. Mnogo ih je zaglavilo, a najviše ih je
otišlo u «veliki kadar», kako smo zvali rusko zarobljeništvo.
Od preostalih vojnika i nas koji smo tada došli formirana su
dva bataljuna. Komandantomnašeg prvog bataljuna postao
je potpukovnik T. Istog dana u dnevnoj zapovijedi pozdravio
nas je general Puhalo i izrazio veselje da je 79-a, kao njegova
ishodna regimenta, sada došla u sklop njegove armije…
27)
Nakon ranjavanja kapetana W. sjeća se Dubravčić,
«
vodstvo naše kompanije preuzeo je poručnik Krušnjak.
Onda smo pošli još malo poljem naprijed, zatim zakrenuli
ulijevo i stigli do iskopanih jaraka. Jedan po jedan ulazili
smo u jarke provlačeći se naprijed i udarajući čas puškom,
čas naprtnjačom o uske i blatne stijene. Kako je tih dana
bilo kiše, jarci su bili dobrano napunjeni vodom, pa smo
na mjestima gazili vodu i blato do koljena..
Noć je prošla razmjerno mirno, ali kad se razdani-
lo, Rusi otvoriše na nas bubnjarsku vatru… Poslije sat-dva
Rusi se malo primiriše. Njihovi su položaji bili udaljeni više
od kilometra, čak tamo na drugoj uzvisini. Između nas bila
je dolina. Ispred naših položaja nalazile su se zapreke od
bodljikave žice.
Mirovanje nije baš bilodugo trajalo. Naš je bataljun
dobio nalog da napadne ruske položaje na suprotnoj uzvi-
sini. Pištoljem je komandant dao znak za napad. «Napri-
jed!» i mi smo jurnuli – do naših žičanih zapreka, jer dalje
nismo mogli. Rusi otvoriše na nas paklenu vatru iz pušaka,
strojnica i topova. Dok su mrtvi oko nas padali, pobjegos-
mo, ranjeni i svi drugi, natrag u naš položaj. Ranjen je
bio i naš drugi zapovjednik, poručnik Krušnjak pa je vod-
stvo preuzeo zastavnik Šutej... Poslijepodne, kad je granulo
sunce, vidjeli smo da naši lijevo od nas napreduju. Žica je
bila prosječena pa smo i mi krenuli naprijed. Rusi su se bili
sam u jami iza jurišnih odreda s nekoliko vojnika moje satnije tražeći
zaštitu pred paljbom. Granate vlastitih teških haubica padale su u
neprijateljski rov na udaljenosti od samo 200 m. Naredio sam momčadi
napuštanje rova i napad na bojišnicu. Prvi vojnik koji se podigao, dobio
je metak u glavu, sljedeći isto, trećem je propucano stegno. Više se nitko
nije usudio izaći
.». isto, 88-89.
27 Frane Dubravčić, Živ sam i dobro mi je, Uspomene iz
Prvog svjetskog rata 1914.-1918. Priredio i dopunio prilozima Milan F.
Dubravčić, Katedra čakavskog sabora, Otočac, 2002, 70
izgleda malo povukli, jer nisu pružali otpor , te smo dos-
kora zauzeli njhove položaje. Vojnici su nalazili mjestimice
kruha ili šećera i odmah jeli.
Napredovali smo dalje kroz visoku pšenicu i
rukama razgrtali klasje kao da plivamo… Svi smo krenuli
naprijed, prešli brežuljke i spustili se u neke močvare gdje
smo vodu do koljena gazili. Kad smo prešli na drugu stra-
nu, dvije su kompanije, uključujući i moju, bile određene
za rezervu. Ostale kompanije krenule su dalje. Rusi su ih
dočekali i boj se vodio cijelog prijepodneva. Mimo nas,
koji smo bili zaklonjeni u rezervi prolazili su cijelo vrijeme
ranjenici..
...U povlačenju pred Rusima…šumu smo prošli
noću i zaposjeli položaje kod sela Holiezany, nedaleko
napuštenog sela Jelizareva.
Kojih deset kilometara lijevo od nas, kod mjesta
Smikova, tukla je ruska artiljerija gotovo stalno. Koman-
dant regimente nalazio se negdje u šumi iza sela Kolonjeva
gdje se nalazila i poljska bolnica..
28)
Rovovske bitke pri kraju 1915.
i početkom 1916. u Bukovini
Nakon potiskivanja Rusa iz Bukovine, u ljeto
1915., granični prostor najjugoistočnije austrougarske
pokrajine duž besarabijsko-austrijske granice kontrolirali
su uz pukove domicilnog XI. galicijsko-bukovinskog kor-
pusa i hrvatski pukovi XIII. zagrebačkog korpusa.
Topništvo i pješaštvo raspoređeno je nasuprot
obrambenih linija prema rusko-besarabijsko-rumunjskoj
granici uz dugu rovovsku liniju zaštićenu opkopima i
višerednom mrežom bodljikavih žica duž pravca Bojan
– Mahala, jugoistočno od Černovica glavnoga grada
Bukovine, pa na sela Raranče (ukr. Ridkivci)– Toporoutz
(ukr.Toporivci), pa preko šumovite Hotinske visočine na
Dobronoutz (ukr. Dobrynivci), – Čarni potok (ukr. Čornyj
potik) i Samušin na Dnjestru.
Zapovjedništvo 42. domobranske pješačke divizije
bilo je smješteno u Černjavki (ukr. Čornivka), gdje su bile
smještene od svog dolaska koncem prosinca i postrojbe
16. pukovnije kao pričuve zbora.
Na Badnjak 24. prosinca 1915. godine, momčadi
je podijeljeno vino, bijeli kruh i meso. Zapovjednik 42.
domobranske pješačke divizije podmaršal Lipoščak
počastio je časnike pozivima na ručak i večeru. Na Božić
u 9 sati služena je misa u dvorcu Bernawka. Dopodne
26. prosinca pukovnije je obišao zapovjednik armije i
general konjice Pflanzer-Baltin. Osim dodjeljivanja poh-
vala i priznanja za dosadašnje držanje pojedinih postro-
jbi, časnika i vojnika, upozorio je na prijeteće okupljanje
ruskih snaga na bojišnici i moguć napad. 28. prosinca
napadnuta je bojišnica 42. domobranske pješačke divizije,
ali je pješački napad odbijen. 1. siječnja napadnuti su
28
isto, 71-78