Basic HTML Version
204
riječi
osvrtprikazkritika
osvrtprikazkritika
tankom u bezdanoj tami. No posvuda samo naznake potrošačkog društva, mahnito bilježenje pjesme u mobitel,
nemoć i svijest da je „rezignacija poremećaj u svijetu optimista“. Pogled unatrag, na čekanje boljih dana „bez kiša
i granata“ i nakon toga, svijest o monotonosti, jer sve je jednolično i monotono, pa se čak i rat kao izvanredno
stanje, čini kao vrijeme kad se barem osjećao živim. Izbušene rime metafora su života, nepravilnosti, sve je bolje
od ritma sive svakodnevnice „Putanjom trgovina-pekarnica-internet/rutinski odrađuješ dnevni trening/veleslalomske
utrke:/nula promašenih vrata za /osobni i nacionalni rekord/ispijanja crnih kava“ (pjesma „Kapitulacija“). U posljednjoj
pjesmi u zbirci „Slabo trotočje teksta“ Davor Ivankovac piše o metatekstualnoj poeziji, postpovijesti, a pritom ironično
poziciju iz koje govori određuje rustikalnom: „Moj rustikalni subjekt“. Taj subjekt nije nazvan seoskim, već se traži
neki šminkerski izraz, blaga je to ironija koloniziranog subjekta,koji si uzima pravo propitivati i suvremenu teoriju, ali
i baviti se vrtom, biti umrežen, a biti opet na cesti, u šinobusu. Slavonija, njezini prizori iz predgrađa, vrijeme koje
stoji, ali i poezija koja podsjeća kako i u tim dijelovima Hrvatske, koji su udaljeni satima vožnje i rijetkim autobusnim i
željezničkim linijama, ipak postoji život.
Na kraju, Davor Ivankovac autor je kvalitetne pjesničke knjige i zaslužuje biti dobitnik Nagrade Kvirin za
mlade autore.
Ivica Antolčić: Leteća posavka, 1970.