Basic HTML Version
osvrtprikazkritika
osvrtprikazkritika
riječi
205
Tin Lemac
HOD PO BUKTINJAMA
STILSKIH PRIJELAZA
Recenzija pjesničke zbirke
Hod po vodi
Milice Lojdl
Prva zbirka Milice Lojdl naslovljena je simbolički
Hod po vodi
. Već na prvi pogled baca svjetlo na novozavjetno
biblijsko značenje kristološke figure i njegova čudnovata hoda po vodi. Iz tog se aspekta kristološka moć stvaranja
čudnovatog i magijskog metaforički prenosi na pjesnika, tj. na njegovo usvajanje početnih koraka u rasplitanju poet-
skoga klupka riječi i zvukova, smisla i značenja. Taj logični metaforički obrat prisutan je i u podnaslovu zbirke
Tiha
nagost stih i kost
u kojem se značenje pokušava prispodobiti na fonostilističkoj razini kombinacije zvuka i značenja
signalizirajući time intertekstualno pozicioniranje prema korpusu velikog pjesnika Josipa Severa i njegove nedočitane,
zaumne poetike. Osim tog zvukovnog zahvata, navedene igre riječima prisutne su i kao stvaranje humora, te poi-
gravanje s dječjom poezijom. U taj je kod uplovila ova zbirka i otvorila poetičko i stilsko šarenilo kojim obiluje svaka
debitantska zbirka.
Razlog tomu posve je očekivan; pjesnik je izrastao na baštini raznovrsnih pjesničkih iskustava i odabirući put
koji je ugođen noti njegova senzibiliteta, pokušava prokrčiti šumovlje tih istih iskustava kako bi sagradio kolibu iz koje
će moći nesputano pjevati o kozmosu. Poetičko i stilsko šarenilo vezano je za odabir tema pjesama, njihovih obrada, te
stilema. Teme možemo podijeliti u nekoliko ciklusa, a to su kristološki ciklus, arhetipski ciklus, bajkoviti ciklus, pejzažni
ciklus. Svaki od navedenih ciklusa sadrži pozamašan broj pjesama i naglašenog
impostiranja poetskog gradiva u njima.
U kristološkom ciklusu nalazimo pjesme
Hod po vodi
,
Konopi od soli
,
Stvaranje Eve
,
Nota po Mateju
,
Srce
,
Obraćenje
i
Anđeo
. U njima se pojavljuju biblijski mitologemi (
sol zemlje
) i elementi humora koji olakšavaju tešku
prohodnost biblijske teme. Važno je naglasiti da se tema Krista i njemu svojstvenog imaginarija ne obrađuje u tenden-
cioznom smislu religiozne lirike, a niti u kršćansko-ekumenističkoj viziji panhumanizma kao etičke osnove kršćanstva
(kao npr. Nikola Šop), već se navedenim elementima autorica poigrava u blagoironijskim notama koje ne prelaze u
ironijske diskurze (kao npr. kod Ivana Slamniga), već se dječjom začuđenošću i učenom lucidnošću nastoji uspostaviti
dijalog s jednom od važnijih mitskih figura zapadnoeuropske kulturne povijesti.
U arhetipskom ciklusu nailazimo na promišljene tematizacije nekih temeljnih kategorija koje se nalaze među
arhetipskim pjesničkim figurama ili pripadaju filozofemima. Tako npr. nailazimo na tematizaciju arhetipa mora iz aspe-
kta mitološkog, romantičarsko-simbolističkog i popkulturnog (serenadskog) toposa (
Duh uvale je žena
), poetizaci-
jom etnografskog imaginarija (
Garbin
), kristološkog i antičkog imaginarija (
Obred
), prirodnog imaginarija (
Mokro oko
).
Rasprostranjena poetizacija upravo togmotiva leži u biografskomsloju jer pjesnikinja obitava na otokuVisu. Metaforički
spletovi elemenata navedenih imaginarija rezultiraju usložnjenim stilskim prijelazima koji se međusobno ne isključuju,
već nadopunjavaju i time se dobiva koherentna pjesnička struktura. Filozofemi se obrađuju u metaforičkim relaci-
jama kako bi se približili čitatelju i postali komunikativniji. Te metaforičke relacije završavaju romantičarskim eteričnim
pjesničkim slikama ili motivima. Tako npr. vrijeme se prikazuje kao zlatni talog (
Vrijeme
) ili sunčani sat (
Sunčani sat
),
spoznaja pomoću pejzažnih motiva (
Spoznaja
), a sreća se humorno obrađuje u tonu infantilizacije (
Sreća
).
U bajkovitom ciklusu nailazimo na poetizacije elemenata bajki i prijenos njihova motivskog inventara u
pjesnički diskurz. U njima se humornim tonom prispodobljavaju daleke mitske praslike zlatnog vremena i pokušava
doprijeti do sveopćeg značenja civilizacijskih simbola. U tom se korpusu ističu pjesme kao što su
Konjic i lisica
,
Bosonoga poetesa i lažni kralj
,
Vilin prah
. Najveći je dio zbirke zahvaćen pejzažnim korpusom. Pejzažna lirika pove-
zana je s prirodnim imaginarijem što joj daje zavidnu snagu. Osjećati prirodu i biti suživljen s njom, a ne prijeći u
zavičajnu tendencioznost ili trivijalnu mimetičnost znak je velike pjesničke zrelosti, ali i spomenutog biografskog sloja.
U tom se aspektu ova zbirka može povezati s tematizacijama prirodnog imaginarija (ekopoetičnosti) koji nalazimo
kod velike suvremene pjesnikinje Anke Žagar. Izvedbeno gledano, pejzaži u Lojdličinim pjesmama vuku tradiciju od
romantičarskih humaniziranih pejzaža i impresionističkih žanr-slika. U njima se pojavljuju konotativno uporabljeni