Basic HTML Version
202
riječi
osvrtprikazkritika
osvrtprikazkritika
pektivnog kadra. Poznato odnekuda? Kada kažem u INA-
i, automatski mislim i na sve ostale sestrinske tvrtke. On
se u startu ogradio od tvornice u kojoj se zaposlio tvrdeći
kako će se prvom prilikom izvući otamo i, ako ništa drugo,
pokrenuti svoju vlastitu projektnu kuću. Samo da se malo
osovi na noge.
Danas, nepune četiri godine kasnije, ni pod pri-
jetnjom vatrenoga oružja ne bi potvrdio svoju prijašnju
tvrdnju. Indoktrinacija je nepresušna knjiga na kojoj će
još mnogi psihoanalitičari polomiti zube. Moj je kompa
lomio živce dok na scenu nisu stupli Mađari. Odmah se
ponadao da će njihovim dolaskom odzvoniti dupeliscima
koje su protežirali koječiji ujaci i stričevi. Jedna od prvih
novina, kojom mi se ushićeno pohvalio, a da su je uveli
Mađari – donijeli su pravilnik o zabrani unošenja i kon-
zumaciji alkohola u krugu rafinerije. Štoviše, portirima
su podijelili dregere, a svega nekoliko tjedana potom,
zaposlili su novi kadar zadužen za donošenje dregera
naokolo po postrojenjima.
Objektivnosti radi, osjećam potrebu objasniti da
su oni, za razliku spram željezaraca, svoja pijančevanja
gradili i održavali čisto iz hedonističkih pobuda. U rafiner-
ijama za takvo što ne postoji nikakav praktičan razlog jer
su ondje u igri potpuno drukčiji tipovi postrojenja. Pola u
zbilji, pola u šali, dobacio sam mu da su otišli k vragu, da
su zapali u tešku bananu. Prozvao me luđakom i poslao
me k tom istom vragu. Pola u zbilji, pola u šali.
Da je kraj svakoj šali, spoznao sam s njegovim
idućim priznanjem. Unutar rafinerije počelo se događati
nešto vrlo čudno. Šefovi su prilikom najnovijega kadrovi-
ranja preskočili jednu kompletnu generaciju zaposlenika i
unaprijedili mlade, perspektivne, educirane ljude. Između
ostalih, neke koji su u međuvremenu pristigli s
Bolonje
.
Preskočeni su si starosjedioci uzeli na volju zabušavati
i preskakati veći dio svojih radnih obveza, a mladi,
protežirani...
Što je dobro u tome što će
propasti Rafinerija Sisak?
Nema šest mjeseci otkako je moj pajdo ostao
bez svoga šefa – Mađara. Čovjek je došao u Sisak ubrzo
nakon preuzimanja INA-e od svojih sunarodnjaka i eto
sada, ničim izazvan, netragom je nestao. Pokupio je stvari
i otišao. Ne znam je li se s nekime pozdravio. U Sisku se
ne govori o tome. Omerta. I neću reći da se nešto takvo
nije dalo naslutiti posljednjih godina.
Rafinerijski su dimnjaci sve rjeđe i rjeđe ispuštali
svoj otrovni teret. Građani su počeli udisati nešto što je
počelo nalikovati na zrak. Kakva ugodna promjena. Kom-
pletna je tvornica na godišnjoj bazi doživljavala mini-
malno jedan remont. S tom razlikom, da je svake druge
godine taj neizostavni remont proglašavan pripremom
za glavni remont. Hm, zanimljivo. Ali kako razumnom
čovjeku objasniti da priprema za remont i taj isti remont
traju podjednako dugo i obuhvaćaju do u dlaku identične
postupke i zahvate? ‘’Ne piše nam se dobro’’, upozorio
me je pajdo netom pred Božić. ‘’Kako to misliš?’’, iznena-
dio sam se. ‘’Ah, što da ti kažem, prijatelju, izgleda da si
ono ranije bio u pravu. Procurila je informacija da će nas
početkom 2013. sve skupa poslati na kolektivni godišnji
odmor. Barata se s početnim razdobljem od šest mjeseci.
A znaš što to znači, šest se mjeseci vrlo jednostavno
pretvori u vječnost’’.
Izostao je kolektivni godišnji odmor u Rafineriji
Sisak. Zasad. Nitko ne zna kakva će se nova priča pojaviti
sutra. U tijeku je remont. Prijatelju mi se vratila boja na
licu, a nije krenuo u teretanu. Kada sam ga upitao o izn-
enadnoj promjeni raspoloženja, spokojno je odmahnuo
rukom i uzvratio da ne brinem. Ne može se preko noći
zatvoriti Rafinerija Sisak. Istina, dio će radnika eventualno
i završiti na burzi, ali to će biti mahom oni koji su ionako
pred mirovinom. Ostali će ostati do daljnjega i obavljati
remonte, jedan za drugim. Dok se ne odluči drukčije. A
kada se odluči drukčije, postupak zatvaranja će potrajati.
Nije to željezara, da bi se potezom pera utisnuo ključ u
bravu i doviđenja. Kompleksna su to postrojenja; postro-
jenja za koja će biti neophodne godine da ih se razmon-
tira i pošalje u povijest.
Moj pajdo predviđa da će sve skupa potrajati
desetljeće na više. Ne mogu ih kao u željezari dokusu-
rati naši prijatelji Romi po principu: identificirati, locirati,
izrezati brusilicama i transferirati kao metalnu sirovinu
na glomazni otpad. Sličan je primjer DINA-e petrokemije.
Odgovorni su se na koncu ipak morali pozabaviti poten-
cijalnom ekološkom bombom. A DINA je igla u plastu
sijena u odnosu prema INA-i. Kada bi netko unutar kruga
rafinerije odbacio opušak sve bi odletjelo u vražju mater.
Kada kažem sve, mislim na Sisak, vjerojatno i šire. A tko
će drugi provesti i nadgledati rasformiranje beskonačnih
postrojenja doli dosadašnji zaposlenici: inženjeri,
kemičari, električari, strojari, vatrogasci, obični šljakeri.
Zaposlenici koji će, ovako ili onako, svoju mirovinu
dočekati u Rafineriji Sisak. Najvažnije od svega, zrak će iz
godine u godinu postajati čišći.
Kao ogradu na cijelu ovu priču, moram se nakrat-
ko osvrnuti i na svježe informacije koje su zapljusnule
Sisak. Ja ću ih odvažno ipak nazvati dezinformacijama.
Govori se da su se za INA-u zainteresirali Rusi. Isti oni
koji su preuzeli rafineriju nafte u Bosanskom Brodu. Da,
možda su se za INA-u doista i zainteresirali Rusi. Ali
tada sam prisiljen postaviti jedno novo pitanje – što će
na sve to reći naš dragi intimus Obama? I eto nas na
pragu novih lamentacija o teorijama urota i zavjera, što
samo po sebi ne mora, ali opet i može biti dobro. Jednako
kao i mogućnost da u doglednoj budućnosti svoju kćer
nazovem ili ne nazovem Naomi.