Basic HTML Version
osvrtprikazkritika
osvrtprikazkritika
riječi
201
radnog vremena kućama i pozivani da se vrate u tvornicu
uskočiti svojim prenapregnutim kolegama. Prekovremeni
su im sati uredno plaćeni i nitko nije pravio problem.
Savršenstvo. Savršenstvo koje je potrajalo prvih nekoliko
mjeseci. Potom su se prekovremeni sati počeli topiti brže
od proljetnoga snijega koji je upropastio lastavice.
Pokrenuta je praksa održavanja sastanaka putem
videolinka s europskom središnjicom tvrtke smještenoj
u Poljskoj.
“Bakalari”
su se naviknuli na odijela i kravate.
Od šačice preostalih inženjera starijega kova zatraženo je
da u rekordnom roku savladaju rad na računalu. Osigu-
rani su im skupi tečajevi koječega. Ti su istinski stručnjaci
prigovorili da svoju produktivnu energiju prosipaju u
vjetar, da im nedostaje vremena za obavljanje uobičajenih
dužnosti, krucijalnih za opstanak tvornice. Ameri su ih
ispratili uz ljubazni: ‘’koješta’’. Isijavali su od zadovoljstva
jer je sve teklo onako kako su zamislili.
Odlučili su pustiti u rad moderni proizvodni
pogon u koji su uložili milijune; najmoderniji u ovom
dijelu Europe, svjedočili su upućeni.
“Bakalari”
su pustili u
rad novi pogon. Kihnuo im je transformator. Do daljnjega
je obustavljen proces proizvodnje. Stali su i ostali pogoni
jer je to bio centralni transformator CMC Željezare Sisak.
Nije im preostalo drugo, čekali su novi transformator.
Ameri su kipjeli od bijesa. Pred medijima su prikrivali ljut-
nju. Novi ih je transformator koštao nekoliko desetaka
milijuna kuna, eura, dolara... nečega. Zatajili su konačnu
cifru. Komplicirano je zamijeniti tako veliki transforma-
tor.
“Bakalari”
nisu bili u stanju zamijeniti transformator
– bilo kakav transformator. Aboliran je dio otpuštenoga
kadra. Toleriran im je kiselkasti zadah iz usta i šljemovi
okačeni o pojas. Prividno se nije dogodilo ništa. Obnov-
ljen je proces proizvodnje. Dvije godine kasnije, Ameri su
bez suvislog objašnjenja napustili Sisak. Nagađa se da su
glavninu strojeva i opreme prebacili u Kinu.
Što bi tek na ovo rekla moja draga Naomi? ‘’Nisam
li vam rekla?’’, možda? Da, pretpostavljam da upravo to –
nisam li vam rekla? Nagađanjima se ionako bave huškači
i manipulanti. Zalažem se za to da ih prijekim postupkom
vratimo u 1976. i deportiramo na Goli otok.
Zašto će propasti Rafinerija Sisak?
Neće proteći dugo, privatizirat ćemo i posljed-
nju tvornicu, firmu, obrtničku radnju. Zavladat će apso-
lutni kapitalizam i svima će nam biti neopisivo lijepo. Po
mogućnosti pod stranim patronatom. Jer kakva je to trvt-
ka koja imalo drži do svojega renomea, ukoliko joj vlasnik
neće biti stranac. Mogu i Mađari, čemu bespotrebno plo-
viti preko bare? Za njih su se odlučili najistaknutiji tuzem-
ni mozgovi kada su odlučivali o prodaji INA-e. Doduše,
svega nekoliko godina ranije, mi smo bili ti koji su trebali
preuzeti Mađare, ali smo se hitro osvijestili i maestralno
ih nasanjkali.
Uvalili smo im vrući krumpir i na njih prebacili
kompletnu upravljačku odgovornost. Briljantna akro-
bacija državnoga vrha, kažem vam, mozgovi za poželjeti.
Mađarima su zadali da se umaraju sa svom tom nes-
nosnom papirologijom i brojevima, a nama preostaje
da vijuge odmorimo, pošaljemo na pašu i odrađujemo
striktno ono što nam oni nalože i kažu. Slobodni smo
svoju cjelokupnu moždanu aktivnost usredotočiti na tur-
ske sapunice i neizostavne minute središnjega dnevnika
iščekujući sljedećega premijera.
Opće je poznato da je Rafinerija Sisak odnekada
važila za vodeću perjanicu INA-e. Uz onu riječku, dakako.
Nisamusko upućen u ono što se događa u Rijeci, ali mogu
posvjedočiti da su problemi u sisačkoj rafineriji započeli
davno prije dolaska mađarskih ulagača. Nagovještaj prob-
lema naslućen je 1998. Radi se o godini u kojoj je vodstvo
INA-e donijelo odluku o izdvajanju sustava za održavanje
i tehničke servise iz matice tvrtke. Nadjenuli su im ime
STSI (Sektor Tehničkih Servisa INA-e) i proglasili ih samo-
stalnom organizacijskom cjelinom. Ubrzo nakon toga,
već 2001., STSI mijenja svoje ime, ne i karticu (???...), u
Integralne Tehničke Servise te biva proglašen društvom
s ograničenom odgovornošću. Samim time i oficijelno su
izdvojeni iz okrilja INA-e. Ali što se realno promijenilo
na terenu? Kratko i jasno - ništa. Novoosnovano društvo
zadržalo je sve postojeće objekte, opremu, ljudstvo,
znanje, iskustvo... INA je preko noći ostala bez svog inte-
gralnog tkiva. Prepustili su čitavo bogatstvo nekome za
ciglih nula kuna. Zamislite da vam netko odstrani desnu
ruku. Triput hura za uspješno restrukturiranje na hrvatski
način.
Od te godine pa nadalje, rafinerije u Sisku i Rijeci
počele su izdvajati znatna novčana sredstva same sebi
– INA INA-i. Nadopunimo li ovo saznanje, da su se iste
stvari odigrale i sa svim ostalim vitalnim kapacitetima
iz djelokruga INA-e, zaključci se nameću sami po sebi.
Rafinerija u Sisku odavno nema svoj vlastiti projektni biro.
Projekte i nacrte po paprenoj cijeni naplaćuju im famozni
vanjski suradnici. A vanjski su si suradnici do te mjere dali
oduška, da su na sebe preuzeli čak i najobičnije, šljakerske
poslove.
Poznajem pozamašan broj ljudi trenutačno zapo-
slenih u Rafineriji Sisak. Pretežito su to inženjeri tehničke
struke. Dio njih radi za INA-u, dio za STSI, dio za nekoga
trećega, četvrtoga, desetoga. Svi oni zajedno dolaze na
posao kroz iste porte, dijele iste kantine, prometnice, iste
brige. Jedan od njih je i moj dobronamjerni pajdo sa spo-
menutom tezom o modificiranom Trećem svjetskom ratu.
Diplomirao je strojarstvo netom pred dolazak
Bolonje
.
Godinu je dana pokušavao pronaći posao u kakvom pro-
jektnom birou u Zagrebu i na taj način artikulirati svoj
životni poziv, međutim, bezuspješno. Na vrata je poku-
cala gospodarska kriza. Nije mu preostalo drugo nego
odustati od traganja i zaposliti se u rafineriji. Za to mu
je bilo dovoljno posjedovati bilo kakvu diplomu, da nije
baš s muzičke ili glazbene akademije. Naime, u INA-i je
upravo u to vrijeme počelo zapošljavanje mladog i pers-