Basic HTML Version
14
riječi
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
Od 13. srpnja novi proboji na južnom dijelu Dnje-
starske bojišnice oko ušća rijeke Seret. U borbama koje se
vode za preuzimanje ruskih obrambenih linija oko Kosci-
elnika, Horodoka, Kulakovaca a najviše za uzvišenje kod
Duinova sudjelovale su artiljeriske postrojbe 42. domo-
branske divizije i 6. pješačke divizije s 56 topova i satnije
27. domobranske pješačke pukovnije, 16. austrougarske
pješačke pukovnije, 13. austrougarske pješačke pukovni-
je, 66. pješačke pukovnije, 87. pješačke pukovnije, 2.
bosansko-hercegovačke pješačke pukovnije.
U žestokim borbama 19. srpnja, s brojčano
nadmoćnijim istočnosibirskim i drugim ruskim snagama
kod Duinova, pogino je ili teško ranjen veliki broj austrou-
garskih vojnika i časnika. Samo je iz 16. pukovnije poginulo
164, ranjeno je 274, a 330 nestalih - zarobljenih vojnika i
časnika.
Pukovnik Raimund Budiner, zapovjednik 16.
pješačke pukovnije o bitci kod Duinova u Ratnom dnevniku
austrougarske Varaždinske pješačke pukovnije br.16 zapisao
je dva dana kasnije (22. srpnja 1915.);
«
Ujutro 19. srpnja teška se topnička paljba čula
duž cijele bojišnice, najintenzivnija je bila kod Duinova,
uporišta 3. dragunske pukovnije, dijelova postrojbi 11. ulan-
ske i 10. husarske pukovnije te 5. satnije vlastite pukovnije.
Od 3 h 30 do 5 h 45 na udaru teške topničke paljbe i paljbe
lakih topničkih bitnica bili su i rovovi koji nisu bili zaštićeni
žičanim zaprekama. Još prije 5 h 30 primijećeni su poje-
dini vojnici kako napuštaju zaklone. Djelotvornost paljbe
povećavalo je i kamenito tlo. Navedene su postrojbe Rusi
jednostavno pregazili. Istovremeno su uslijedili jaki proboji
na cijeloj bojišnici, i to posebno na položajima središnjeg
uporišta, kamo su se povukli Bosanci.Tri puta je satnik Bandl
uz podršku konjaničkih časnika 8. satniju predvodio u pro-
tunapad i sva se tri puta morao povući. Satnija je izgubila
50% ljudi. Umeđuvremenu su Rusi probili bojišnicu i namos-
tu 191. Između 6. satnije vlastite i 10. satnije 13. pješačke
pukovnije stvorila se praznina u koju su prodrli Rusi nakon
što su tijekom noći neopaženo stigli do bojišnice vlastite
pukovnije...
Mnogi su časnici i vojnici poginuli ili su zaro-
bljeni»
22)
Bitke na Zlatnoj Lipi
Dana 23. kolovoza 1915. po naredbi 7. armije 36.
pješačka divizija počinje ofenzivu prema lijevoj obali Dnjes-
tra kod ušća Zlatne Lipe (ukr. Zolota Lypa). U proboju na
pravcu Uscie Zielone - Zadarov – Niskoliči gdje sudjeluju i
satnije 16. varaždinske i 52. osječke pješačke pukovnije, 27.
kolovoza pretrpljeni su veliki gubici u mrtvima i ranjenima.
U sljedećim danima postrojbe 72. pješačke brigade
osvajaju jedan za drugim ruske obrambene pozicije i naselja
u dubinu između rijeka Zolota Lypa - Koropec – Baryš – Ser-
et. U tim borbama, na pojedinim mjestima Rusi su pružali
22 Isto, 60-62.
žilav otpor. Tako je pri glavnom i neuspjelom jurišu na
Prevlaku, sjeveroistočno od Bučača, 13., 53. i 93. pješačke
pukovnije 36. pješačke divizije poginuo i ranjen veći broj
vojnika. Nakon osvajanja uzvisina, rovovskih linija i nas-
elja oko srednjeg toka Koropieca od Dubienke i Čehova sve
do Monasteržiska, s istom žestinom i uz velike žrtve vode
se borbe za Jezerane uz rječicu Bariš. Od 2. rujna najžešće
borbe se vode sjeverno od Bučača na rijeci Stripi sve do
Starih Petlikovaca i istočno prema rijeci Seret.
Lokalno stanovništvo je svim oblicima surađivalo
s austrougarskom vojskom a posebno dojavljujući pozici-
je ukopanih ruskih jedinica. Južno od grada Terebovlje na
rijeci Seretu kod Budanova Rusi organiziraju čvrstu obranu;
«Rusi su još prije nekoliko mjeseci utvrdili svoje položaje i
pojačali ih trostrukim i četverostrukim žičanim zaprekama. S
promatračkog položaja detalji su bili jasno vidljivi: A: ukopa-
na bočna postrojba, B: zatvoreni zemljani rov. Glavno je
uporište bio utvrđeni samostan s katoličkim i židovskim gro-
bljem povezan rovovima i ograđen žicom. Postavljen je i red
šrapnelskih zaklona sa žičanim zaprekama koji se protezao
do crkve na koti 328».
23)
Ruska kontraofenziva i
rovovske bitke na Stripi kod Bučača
Nakon višetjednog gonjenja i povlačenja ruskih
snaga prema istoku, nenadano, 9. rujna, preustrojene i
novopridošle ruske pukovnije kod Budanova i na cijeloj
bojišnici s lijeve strane Dnjestra zaustavljaju napredovanje
austrougarskih snaga VI. Košičkog i XIII. zagrebačkog zbora,
nanoseći im velike gubitke u poginulim, ranjenim i zaro-
bljenim. Samo iz 16. varaždinske pukovnije poginulo je 270
vojnika, a daleko veći broj je ranjen, a najveći broj je pao u
zarobljeništvo.
24)
Iz stožera 36. /zagrebačke/ pješačke divizije
naređeno je defenzivno povlačenje prema Stripi i Bučaču
.
S
ciljemzaustavljanja jakognastupa ruskihsnaga i rasterećenju
široke bojišnice na južnijem dijelu Dnjestarske fronte, od 15.
do 17. rujna određen je proboj. S jakom artiljerijskom palj-
bom i pješačkim nastupom na ruske obrambene rovove
prsa o prsa kod Bobulinca, Belavinca i Osovca sjeverno od
Bučača, austrougarske snage, /odjeli hrvatskih pukova 7. i
36. pješačke divizije/, doživjeli su težak poraz. Broj poginulih,
ranjenih, zarobljenih bio je do jedne trećine ukupnih aus-
trougarskih snaga na ovoj dionici fronte na Stripi
.
25)
Na dan 12. listopada kod Trybuhovaca južno
od Bučača, pri neuspjelom pokušaju proboja s oko 1100
vojnika dugih rovovskih i širokih žičanih ruskih prepreka na
bojišnici širokoj oko 2500 m, poginulo je i ranjeno više sto-
tina austrougarskih (hrvatskih) vojnika.
26)
23 Isto, 74
24 isto, 77
25 Od 1788 vojnika 16. pukovnije, prebrojanih 15. rujna,
preostalo ih je 1209.-580 vojnika je izgubljeno, od toga 164 ranjeno i
70 poginulo, 340 zarobljeno. isto, 80
26 Satnik Fiala, sudionik napada opisuje svoj položaj; «
ležao