Basic HTML Version
178
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
Davor Šalat
MARGINALIZACIJA I
KREATIVNI OTPOR –
TEMELJNI NAGLASCI
HRVATSKOGA PJESNIŠTVA
2010. – 2013.
Zadnje tri godine (u ovom je tekstu riječ isključivo
o godinama 2010. – 2013.) aktualna hrvatska poezija
znatnije osjeća gospodarsku i financijsku krizu i njezin je
časopisni i književni korpus nešto manji nego prije neko-
liko godina. Dapače, uz već dugotrajnu tržišnu marginal-
izaciju pjesništva, koja je u zadnjih desetak godina izbjeg-
nuta tek nekoliko puta, i to uglavnom iz izvanknjiževnih
razloga, sve su jasniji znaci njezine marginalizacije i u
raspodjeli novca poreznih obveznika u Ministarstvu kul-
ture. Primjerice, u njegovom Kulturnom vijeću za knjigu i
nakladništvo (koje ima bitnu ulogu u odlukama o dodjeli
novca bez koje pjesničke, ali i mnoge druge knjige, niti ne
mogu biti tiskane) nema nijedne pjesnikinje ni pjesnika
pa čak ni kritičara koji se bavi prosuđivanjem domaće
poezije. To je uistinu još jedan
signum temporis
o sve
manjoj važnosti poezije ne samo u društvu i kulturi
općenito, nego i unutar same književnosti.
Takvoj se marginalizaciji usprkos, kako to često
biva, javlja svojevrsni inat pa, uz pjesnike koji dakako
još uvijek s istim entuzijazmom pišu poeziju, nastaju i
uspješna zbivanja koja vraćaju zanimanje za pjesništvo
i donekle uvećavaju njezinu društvenu vidljivost. S jedne
strane, već godinama u središnje poprište recentne
hrvatskepjesničke scene, bašugesti otporapremamargin-
alizaciji pjesništva, prometnuo se časopis emblematskog
imena
Poezija.
Časopis je omogućio intenzivno suposto-
janje pa i interakciju pjesnika, kritičara i teoretičara vrlo
različitih poetika, kritičkih pristupa i književnih naraštaja
u rasponu od razlogovaca do autora rođenih osamde-
setih godina prošlog stoljeća. Taj je časopis, kao i njegova
knjižnica, zapravo točka sabiranja najraznolikijih poet-
skih energija koje – često i u raznim svojim oprečnostima
– dinamiziraju život poezije i uprisutnjavaju autore i
opuse kojima bi kakva uskonaraštajna logika zasigurno
zapriječila priključak na središnji poetski tok.
Još od časopisa
Quorum
, koji je bio dominantan
u drugoj polovici osamdesetih,
Poezija
je prvi središnji
časopis koji okuplja većinu vodećih pjesnika. No, sada
takav časopis - možda prvi put - nema karakter domi-
nantna promicanja jednoga naraštaja i neke njegove
krovne pjesničke ideologije, već, sasvim suprotno, afirmi-
ranja višenaraštajnosti i pluripoetičnosti. Uostalom, u
otvorenom ozračju tog časopisa moguća je, primjerice,
suradnja pjesnika i kritičara bez obzira na njihovu (ne)
pripadnost određenom književnom društvu, generacijs-
kom klanu ili poetici, a iznimno posjećena predstavljanja
pojedinih časopisnih brojeva pretvaraju se u društveni i
kulturni događaj u kojem poezija načas izlazi iz svojeg
rezervata.
Čini se da se, nadalje, obnavlja i zanimanje za
pjesnička čitanja pa čak i performanse, čime se poezija,
u još jednoj dišpetnoj gesti, želi pokazati kao umjetnički
medij koji ponovno pronalazi svoga recipijenta, koji od
samoreferencijalnosti i elitističkog hermetizma ponov-
no nastoji postati prohodniji komunikacijski kanal. Na
zagrebačkoj sceni, primjerice, uz redovita predstavljanja
knjiga i pjesničke nastupe, posebno se u spomenutom
smislu ističu već višedesetljetno
Jutro poezije
s Rober-
tom Roklicerom kao voditeljem, pjesnički festival
Stih u
regiji
u organizaciji Ervina Jahića i Ivana Hercega, te
Ses-
vetski pjesnički maraton
pod vodstvom Ivana Babića. No,
na tom polju posve je nov proboj u djelatnosti Gorana