Basic HTML Version
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
riječi
175
“U tome zabačenom svijetu književne i filozofske arheologije, koji je stoljećima stvarala i razarala mašta i
spekulacija, u tim fantastičnim isplovljenjima i brodolomima duha, u mrtvim formulama koje su nekoć pobuđivale
najdublje strasti, a katkad pokretale i ratove, Borges nastoji otkriti gramatiku nekoga univerzalnoga jezika – kojega su
poznati jezici samo nesavršena narječja – kako bi njime opisao svijet, svoj svijet, sazdan od profinjenog skepticizma i
jedva nasmiješene nade.”
90)
Bez obzira tko je koga stvorio, Borges Bagića ili obratno, podudarnost i intertekstualnost se također protežu
na metatekstnu razinu: i jedan i drugi reafirmiraju “mrtve formule” i redefiniraju ih – Borges više zadirući u područja
filozofije, mitologije i teologije nego Bagić, no obojica svakako uglas uzvikuju u području reafirmacije književnosti.
Bagićev leptir jednak je Borgesovu tigru:
“Prizvani tigar iz mog je stiha
Tigar od sjena, tigar od simbola,
Niz jedan pukih tropa literarnih”
91)
Prisutnost Borgesova koncepta u Bagićevoj zbirci
Jezik za svaku udaljenost
ne bi mogla Bagića smjestiti među
skupinu hrvatskih Borgesovaca
92)
, u koju se kadšto postavljaju neki prozaici; to je samo jedna faceta ovog mnogolikog
pjesnika i njegove poezije, te sama po sebi ne bi, dakako, odzrcalila cjelovit portret. Tim se konceptom ovdje može
poduprijeti tek stav da Bagić remetaforizira već znane implicitno-citatne metafore, postavljajući ih u nove kontekste,
o čemu piše Vuković:
”Kada je riječ o kvorumaškoj postmodernističkoj intertekstualnosti, ona – za razliku od ofaške modernističke –
izražava težnju da se događaji uvedu u novi kontekst, da ih se, deridaovski kazano, iznova uokviri, ne bi li se time rela-
tivizirala njihova izvornost i istinitost. Doista, postoje mnogobrojni takvi slučajevi: od Čegecova ‘prepjeva’ Prevertove
Barbare
iz
Melankoličnog ljetopisa
do Bagićeva oživljavanja ‘duha’ hrvatskog pjesnika iz
Jezika za svaku udaljenost
.”
93)
Jednosložnim stihom do stilske lakoće i elegancije
Relevantan pridonos poetskom svijetu radosti i lakoće jesu i Bagićevi jednosložni stihovi, posebice u poemi
Hrvatski pjesnik.
Oni su neporecivo u funkciji slikopisna stvaranja tijela-teksta u obličju pješčana sata koji sugerira pro-
laznost, no nedvojbeno sadrže i retoričku lakoću prispodobivu sa staccatom u glazbenu jeziku ili s kratkim i nježnim
doticajem tla u stiliziranu baletnom koraku/plesu. U polifoničnoj igri interteksta ovi kratki stihovi, kao „mjesta velike
napetosti“
94)
, primaju i odašilju Bagićevu rajsku radost:
da
bio je svašta
vrač u čijim grudima
kuca sat bura na braču
[…]
gušter mirno
zauzimlje
brijeg
po
brijeg
(
J
, str. 10.)
90 M. Grčić,
Borges, čuvar knjiga; pogovor
u: Jorge Luis Borges,
Sabrana djela 1975 – 1982,
Grafički zavod Hrvatske, 1985, str. 191.
91 J.L. Borges,
Drugi tigar,
u: J.L.Borges,
Sabrana djela 1952-1969,
GZH, 1985, str. 56.
92 Vidi J. Pavičić,
Hrvatski fantastičari
, Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zgb., 2000., str. 12.
93 T. Vuković,
Svi kvorumaši znaju da nisu kvorumaši
, Disput, Zgb., 2005, str. 63.
94 Pišući o poeziji E.E. Cummingsa, Grubica piše:“Kratki stihovi mjesta su velike napetosti, koncentracije govorne energije i emocije,
izoštravaju recipijentovu percepciju pjesme i on je doživljava kao jedinstven i cjelovit, trenutačan i simultan znak.“ I. Grubica,
Poetska zrcaljenja
jezika
, http://bib.irb.hr/datoteka/248431.E.E._Cummings_Knjizevna_smotra_2000.pdf Premda je Bagić udaljen od Cummingsa kao pjesnika anglo-
saksonske pripadnosti, ista se rečenica može primijeniti i na Bagića, s tom razlikom što se Bagićev kratki stih gotovo uvijek nalazi u kontekstu s
duljim stihovima te je činitelj koji priječi monotoniju ritma. Dovodeći Bagića, koji je prvenstveno kontekstualiziran hrvatskim i potom francuskim
pjesništvom, u anglosaksonski kontekst, želim pokazati da je njegov poetski jezik „jezik za svaku udaljenost“.