Basic HTML Version
174
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
je A. B. Šimić duhovni i mistični pjesnik, jer u presudnim trenucima ne čini ništa nego potvrđuje postojanje i čudo
očitosti.”
82)
Duhovnost Bagićeva svijeta obogaćuju i dopunski elementi, koji se tradicijski povezuju uz duhovnost, kao
što su anđeli ili hram
(
Na ulazu Quasimodo; Gipke, neizgovorene).
Sljedeće pitanje jest koji je to profil duhovnosti. Ako se u niz
lakoća, svjetlost, radost, zrak,
dodaju još i uočene metafore s razine konkretnijih metafora, kao što su
stablo
i
vrt
,
prepoznat će se obrazac biblijsko-miltonovskog izgubljenog raja. U Miltona, na samom početku spjeva
Izgubljeni raj
može se naći kvalifikacija rajskog svijeta kao radosnog, sretnog svijeta:”Šta natera Praroditelje naše tu/ U srećnom
Carstvu, u slavi nebesa”.
83)
Kasnije će se raj nazvati “srećnim Vrtom”, a u ponovo stečenu raju spašenici će “uživat’
dane zlatne, plod zlatnih im dela,/S radošću, ljubavlju pobednom i verom pravom”.
84)
Uz radost, i svjetlost i stabla i
zrak karakteriziraju Miltonov rajski vrt:
“A još viši od tog zida, red kružni
Drveta izvrsnih s najbajnijim voćem,
Plodova i cvata odsjaja zlatnog
Stajaše, omotan čilom igrom svih boja;
Na nj Sunce lepše polagaše zrake svoje
[…]
A vazduh čistiji od čistog
Ovijaše sve, rađajuć u srcu
Zanos proleća i radost [...]”
85)
Također je i lakoća dijelom tog svijeta, koja obilježuje život praroditelja:”Sedoše; i neobremenjeni više/ Slatkim
im poslom vrtlarskim, dostajaše/ Da prepuste se Zefiru blagom, i lako/ učine još lakšim, [...]”
86)
Kako se Bagić ne može
smatrati pjesnikom biblijske orijentacije, ovaj se rajski obrazac njegova svijeta može također tumačiti intertekstualno,
već po Dragojeviću koji operira biblijskim antitezama posvema transparentno: svjetlost/tama, dobro/zlo, čak Bog/vrag,
a također se identificira i esej o raju kojim bi se mogao djelomice protumačiti i Bagićev raj:
“
Osoba koja u svojoj glavi nema neki ozbiljan i bogat zemaljski raj, onaj prije izgona, teško da može u životu i
pisanju primati i predavati raj. Raj nije samo pusta slika i priča. S rajem se, kao kod Bachelarda, misli, radi, govori, piše
i saobraća. Uloga raja u svakodnevnom je velika. Emanuel Swedenborg nikada nije došao u iskušenje da se pita gdje je
raj. Za njega je on bio svuda oko njega i u njemu.”
87)
Sličan je stav iznio i Milton u
Raju ponovo stečenu,
o kojemu Bolfan i Kosanović pišu:”Raj koji ‘sred pustoši
nasta’ jeste onaj raj koji svaki čovek nosi sam u sebi kao što Satana, kako to Milton kaže, svoj pakao nosi u sebi i od
njega ne može pobeći, makar i na nebu bio.”
88)
Bagićev stvoreni svijet nastaje riječju kao i božanski raj i označuje prostor i stanje posvemašnje slobode, lakoće
i radosti. Blaženstvo se ovoga raja valja povezati prvenstveno s
užitkom u tekstu
, kako piše Barthes o Sardyjevoj
Cobri
ističući dva užitka u nadmetanju:”Još jedna riječ, još jedna svečanost. Jezik se rekonstruira
drugdje
užurbanom strujom
svih užitaka govora. Gdje to drugdje? U raju riječi. Ondje je tekst doista rajski, utopijski (bez mjesta) [...]”
89)
Antiteza rajskomu svijetu u Bagićevoj je zbirci također intertekstualna – labirint, referenca na Borgesa koga
subjekt u pjesmi
Lopta u očima Laurenta Blanca
i apostrofira. Biofilna opredijeljenost u kontekstu ove pjesme niječno
je određena naspram labirinta, štoviše subjekt kazuje:”a Jorge gasi svjetlo, sklapa oči, odlazi...” (
J,
str. 48.), čime se
pojavnost Borgesa kvalificira tek kao konotacija prema suprotnosti. No, u krajnjim će se stihovima ove pjesme Borges
preobraziti u istomišljenika s lirskim subjektom koji kliče ponavljajući uzvike subjekta:”Lolo je bog! Doista, Lolo je čista
svjetlost!” Pitanje je tko koga ponavlja: Borges Bagića i/ili Bagićeva subjekta ili obratno. Jedno je sigurno da i jedan i
drugi tragaju za univerzalnim jezikom, kako o Borgesu piše Grčić:
82 Isto, str. 101.
83 J. Milton,
Izgubljeni raj
, “Filip Višnjić”, Bgd., 1989, str. 98.
84 Isto, str. 190.
85 Isto, str. 217.
86 Isto, str. 222.
87 Isto, str. 26.
88 Darko Bolfan i Dušan Kosanović, predgovor u:
Izgubljeni raj II i Raj ponovo stečen
, “Filip Višnjić”, Bgd., 1989, str. 155. Napomena:
Autori Predgovora su preveli/prepjevali i priredili i jedan i drugi Miltonov spjev u dvjema knjigama.
89 R. Barthes,
Užitak u tekstu
–
Varijacije o pismu
, Meandar, Zgb., 2004, str. 109.