Basic HTML Version
170
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
Krešimira Bagića
U bilom dresu
, u koju je svoj pogled zaronila Mona Lisa zagonetno se podrugujući/osmjehujući Suncu.
Najvjerojatnije zato što je ova knjiga zamračila Sunce svojom svjetlošću. Tako se obrnutom gradacijom Sunce degradira
u odnosu na poeziju i nogomet/igru kao novi kult. Ostvaruje se semantostilemski obrat – Sunce i bog, koji su tradi-
cionalne metafore svjetlosti, demetaforiziraju se i ustupaju mjesto pjesništvu i nogometu, pjesniku i nogometašu, da
oni preuzmu tu ulogu i metaforiziraju se u skladu s njom.
Metaforizirani lirski subjekt
Na tragu prethodnihmetaforizacija, i lirski se subjekt u diskurzu ove zbirke predočuje umetaforiziranu obličju.
76)
On je usto što je prepoznatljiv kao pjesnik i ja-ptica, i vrtlar, itd., i – lopta, pri čemu se depersonificira.
77)
Već u
Hrvatskom pjesniku,
u kojemu dominira treće lice jednine što uključuje mnogoljudni oblik i, štoviše,
dvojaku rodnu pripadnost (“bio je svašta igračka vjetrova uže čvor i mornar on i ona [...]”), lirski se subjekt pomalja
kao neravnodušan prikazivač koji je u naglašeno emotivnoj interakciji s Njim
(pjesnikom), što se ističe omisijom interpunkcije, pa prema tomu i stanki, koje se ostvaruju domišljenom i
usklađenom versifikacijom, uz mnogočlano nagomilavanje imenica ili drugih leksema. Kako se podiže emotivna ten-
zija nagomilavanjem, pokazuje koncentracija priloga
možda
u sljedećem tekstu:
“[...] možda sam ovdje
možda tamo možda rastem
možda te zalijevam možda gaziš po meni
možda pijem kavu možda te hodam možda me dišeš
možda je najbolje da me zaboraviš možda možda možda”
(
J,
str. 11.)
Premda je ulomak upravni govor pjesnika a ne lirskog subjekta, recipijent ga doživljuje ipak kao uzbuđeno
citiranje što ga iznosi lirski subjekt, budući da on prenosi i vjerojatno interpretira pjesnikovo kazivanje, i prema tome
njegovo se uzbuđenje i njegova nesigurnost odčitavaju u tom emotivnom kazivanju.
Iz pjesničkog statusa lirskog subjekta razvijaju se i metafore koje ga predočuju i opisuju. Evo najuočljivljijih:
Vjeverica. Stihom “Malo budem vjeverica” (
J,
str. 16.) u pjesmi
Pismo
lirski se subjekt metaforično uobličuje u
vjevericu. Koje su značenjske sastavnice koje bi subjekt u kontekstu zbirke spojile s vjevericom? U proznom tekstu ove
zbirke
Vjeverica u vrtu
pripovjedač kazuje:”- Vjeverica je lagana, nečujna, zračna poput ptice. Treba imati strpljenja” (
J,
str. 37.) Iskaz će se u istom tekstu ponoviti, i time obilježiti, ovaj put u inverznom rečeničnom poretku: ”Treba imati
strpljenja. Vjeverica je lagana, nečujna i zračna poput ptice.” (
J,
str. 37.) Po takvim naznakama, subjekt teži k lakoći i
zračnosti, koji karakteriziraju uz vjevericu (i pticu) i igrače nogometa i igrače riječi – pjesnike, o čemu osobito trans-
parentno kazuje pjesma
Put u lakoću
: “zrak je opustošio moje oči/ […] zauzvrat ja sam njemu ukrao lakoću”. (
J,
str. 61.)
Podsjećam na Jarkovu zamjedbu o Bagićevoj “lakoći stvaranja stiha”.
Ptica. Kao što je već istaknuto, similom “vjeverica je […] zračna poput ptice”, ptica je također uključena u
skup “zračnih metafora”. I lirski subjekt, kao prijatelj zraka (“zrak mi iz očiju krade svoju lakoću/ neka mu bude prijatelji
smo”), poistovjećuje se i s pticom:
“najprije ja kažem ‘ptica’
onda ptica kaže ‘ja’
poslije sve postaje moguće
poslije ja-ptica
sve mogu početi
sve što nije teško” (
J,
str. 61.62.)
U pjesmi
Na ulazu Quasimodo
subjekt ili jedan od sugovornika u dijaloškoj pjesmi kazuje:”- tijelo mi je pro-
zirno lebdeće”, što također upućuje na ptičju moć uzdizanja u zračne visine, držeći usto na umu stih u zagradi iz
neposredna konteksta:”(gledajući pticu kako leti)”. (
J,
str. 18.) Tako dakle i ptica kao metafora funkcionira jednako kao i
metafora vjeverica. Obje omogućuju subjektu vinuti se ponad tla, u svijet zraka i svjetlosti, i to lako i radosno.
76 U ovoj se zbirci obistinjuje Bagićeva tvrdnja:“Gdjekad metafora postaje uporište lirskog koda.“ K. Bagić,
Rječnik stilskih figura,
ŠK,
2012, str. 189.
77 Vidi Z. Čulić,
6.2. Depersonifikacija
, u:
Čovjek metafora spoznaja,
Književni krug Split, 2003, str. 93.