Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
161
Pitanja koja možeš postaviti
Je li duša čvrsta, poput željeza?
Ili je meka i lomljiva, kao
krila moljca u sovinu kljunu?
Tko je ima a tko nema?
Gledam oko sebe.
Lice sòba je jednako tužno
kao Isusovo lice.
Labud otvara svoja bijela krila polako.
U jesen, mrki medvjed nosi lišće u tamu.
Jedno pitanje vodi k drugome.
Ima li oblik? Poput ledenog brijega.
Poput oka kolibrija?
Ima li jedno plućno krilo, poput zmije i odreska?
Zašto bih je ja imala, a ne mravojedica
koja voli svoju djecu?
Zašto bih je imala ja, a deva,
ne?
Promisli o tom, a s javorova stabla?
A plavi irisi?
A svi kamenčići, koji sjede sami na mjesečini?
A ruže, i limuni, i njihovo sjajno lišće?
A trava?
Listopad
1
Postoji taj oblik, crn kao ulaz u pećinu.
čežnja izbija iz njegova grla
poput cvata
dok lagano diše.
Što svijet
tebi znači ako mu ne možeš
vjerovati da nastavlja sjati kad ti
nisi tu? I postoji
stablo, davno preminulo; jednom
su pčele na njega letjele, kao procesija
glasnika, i punile ga
medom.
2
Rekla sam ptici-sjenici, koja je pjevala iz sveg srca
u zelenom stablu bora:
blistavice,
pjesmice,
puni zauštaju.
3
Oblik se penje iz kovrčave trave. On
riče u pogled. Ne postoji mjera
povjerenju u dnu njegovih očiju –
nema riječi
za podatnost njegovih ramena dok se okreće
i zijeva.