Basic HTML Version
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
riječi
9
Godina 1915.
Krajem siječnja Brusilov preko karpatskih planin-
skih vijenaca pokreće protuudar na dužini od oko 250
kilometara - od klanca Duklja u karpatskim Beskidima na
zapadu pa sve do krajnje jugoistočne granice Austrougar-
ske uz rijeku Dnjister u jugoistočnoj Bukovini.
U teškim četrnaestodnevnim borbama za kar-
patske prelaze Ljupkov, Užok i Mezolaborecz, Borojevićeva
3. vojska osim potiskivanja s ovih prelaza i gubitka važnog
željezničkog čvorišta u Meželaborcu izgubila je i oko 89
000 vojnika Uz mrtve najveći broj odnosio se na bolesne
od smrzavanja, ranjenike i zarobljenike; onesposobljeno
je preko 50 % raspoloživih snaga. Pojedine pukovnije od
60 časnika i 3 400 vojnika spale su radi gubitaka na 9
časnika i 250 vojnika. Niti jedan bataljun nije brojio više
od 200 ljudi. Propala je jedna mlada i snažna vojska a
rezultat skoro nikakav.
11)
Dolazak na Karpatsko ratište
XIII. zagrebačkog korpusa
Kako bi zaustavili daljnje napredovanje ruskih
snaga prema Mađarskoj i Austriji, i spriječili ponov-
no zauzimanja Bukovine, početkom siječnja 1915. g.
Vrhovni stožer u Beču uz suglasnost nadvojvode Euge-
na zapovjednika austrougarskih balkanskih snaga sa
sjedištem u Petrovaradinu odredili su da se sa Srpskog
ratišta povuče XIII. korpus i prebaci što prije na Karpatsko
ratište.
12)
Nakon kratkog zadržavanja oko Rume i Inđije,
od 22. siječnja započeo je sa željezničke postaje Putinci u
nekoliko kompozicija redoviti odlazak vojnih skupina XIII.
korpusa prema istočnom bojištu.
Transport vlakom prolazio je sjeveroistočnom
Mađarskom. Nakon dvodnevnog putovanja tu su se vojni-
ci, konji, artiljerijsko oružje, vozarski odred sa streljivom,
pokretna kuhinja i ostala vojna oprema iskrcavali čekajući
slijedeće vojnike kako bi planirano krenuli pješice prema
sjevernim planinskim prostorima Bukovine i Galicije. Sve
formacije postrojbi XIII. korpusa ovdje su pridružene u
sastav skupine baruna Pflanzer-Baltina, koja će kasnije
djelovati kao 7. vojska na krajnjem jugoistočnom krilu
istočne austrougarsko-ruske fronte.
Raspodijeljeni po skupinama razvili su široku
frontu nastupanja. Tako se skupina pukovnika Budinera
sastojala od I. divizije 10. (zagrebačke) husarske pukovni-
je, 16. (varaždinske) pješačke pukovnije, opkoparske sat-
nije, 1. voda 2. bitnice 13. (zagrebačke) teške haubičke
11 S. Pavičić, Hrvatska ratna i vojna povijest.., 397.-402.,
P. Tomac, isto, 194-196.
12 Alfred Kraus, Uzroci našeg poraza, / originalni naslov:
Die ursachen unserer niederlage /, Beograd, 1938, 183-184. General
pješaštva Alfred Kraus, bio je načelnik stožera nadvojvode Eugena, od
1916. zapovjednik 1. / krakovskog / korpusa / 7. armije koji je borbeno
djelovao u Bukovini, od svibnja 1918. boravi u Ukrajini u svojstvu pred-
stavnika Monarhije za nabavku žita.
pukovnije i 3. bitnice 39. (osječke) topničke pukovnije.
13)
Dana 28. siječnja skupina Budiner iscrpljujućim
maršom kroz duboki snijeg stiže na prvo odredište u
Rotundu a zatim 29. siječnja sjevernije u Kirlibabu, (dan-
as sjeverna Rumunjska). Tu su se već nalazile raspoređene
u vojnim barakama postrojbe 7. pješačke divizije 13. bri-
gade 52. (osječke) pješačke pukovnije.
Od 31. siječnja počinju bojeva djelovanja 36.
divizije, u kojoj su bile elitne čete 53. zagrebačke i 16.
varaždinske pješačke pukovnije pod zapovjedništvom
generala Mihaljevića. Istovremeno su manje artiljerijske
formacije upućene na savladavanje uzvišenja Žuravne,
Doščine i Dovhe Rise, preko 1400 m n/v, otkud su
otvaranjem artiljerijske vatre potisnute ruske straže, što je
olakšalo pješaštvu dostizanje prolaza uz rječicu Doščinu.
Potisnuvši Ruse 4. veljače izvješen je stijeg na koti 1382.
iznad izvorišta rječice Izvor.
Potiskujući dalje prema sjeveru ruske skupine
austrougarske (hrvatske) postrojbe su uz snježnu
mećavu napredovale uzvodno uz riječicu Izvor i okol-
nim uzvišenjima zauzimajući sela Izvor, Prislup, Šepit
napredujući preko sela Oseredok, Brodine i planine
Magure prema većem gradiću Seletinu /ukr.Seljatin/ a
zatim i do sela Sergija /ukr. Serhiji/ u kojem se postro-
jbe smještaju po kućama na kraći odmor uz suglasnost
zapovjedništva 54. pješačke divizije i 72. pješačke brigade.
Dana 8. veljače nastavlja se napredovanje dvade-
setak km širokim frontom prema Ploski, preko uzvišenja
Ulma i drugim okolnim uzvišenjima i kanjonom uz
riječicu Putilu do sela Uscie Putile, na ušću u rječicu Bili
Čeremoš. Tu su se postrojbama 54. K und C pješačke
divizije priključile postrojbe 42. domobranske pješačke
divizije, lijevim zapadnim krilom napredujući najkraćim
pravcem prema Nadvirnoj.
U dolini Putile u okolici sela Ploska smjestilo se
11 bojni i 54 topa. Na zapadnom boku djelovala je 78.
pješačka pukovnija štiteći položaje uz dolinu Sučeave
na koju su došli dolinom rječice Moldove i preko okol-
nih uzvišenja iz pravca gradića Kimpolunga. Napredujući
dalje prema sjeveru pukovnijski stožeri i postrojbe nas-
tojale su se u izuzetno hladnim noćima smještati po
kućama u planinskim selima karpatskog kraja Verhovina.
10. veljače bojne i satnije noću raspoređene po selima na
nadmorskoj visini od preko 700 m. Uscie Putile, Petraši,
Horohovo, Morenicji, Biloberezka..
Nastupajući uz rijeku Čeremoš u središtu zapad-
nog krila galicijsko-bukovinske bojišnice, XIII. zagrebački
korpus u sastavu austrougarske armije Pflancer Baltina,
16. varaždinska pukovnija, kao i sve druge austrougarske
postrojbe dobvaju veliku podršku od domicilnog ukra-
jinskog gorštačkog stanovništva Hucula i Bukovinaca,
koji Hrvate doživljavaju kao osloboditelje od Rusa. Na
tom zimskom planinskom ratnom putu jedan za drugim
13 Ratni dnevnik C.K. Varaždinske pješačke pukovnije br.
16, Bjelovar, Državni arhiv u Bjelovaru,2004. urednik Željko Pleskalt,
knjiga I,87.