Basic HTML Version
8
riječi
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
Prve informacije o ratovanju
96. c.k. karlovačke pješačke pukovnije
O prvim mjesecima ratovanja 96. karlovačke
pješačke pukovnije na karpatskom ratištu izvještava Ilus-
trovani list s konca 1914.g.;
. . .
Potomci naših starih Banovaca, kršni sinovi ban-
skog Korduna, vojnici 96. karlovačke pukovnije, osvjetlali
su u ovom svjetskom ratu lice sebi i svojim pređima. Oni
o kojima se gotovo ništa ne govori i ne piše, izim listine
gubitaka, koja je iskazala od svih hrvatskih pukovnija
najveći postotak palih i ranjenih junaka, koji mučke, bez
bučne pjesme, bez ovacija i oproštajnih govora polaze
na ratište isto onako, kako su im negda oci za Napoleo-
novih i Radeckijevih vojna polazili u Italiju – polaze i oni...
Karlovačka 96. pukovnija «sechundnenzigeri» . dodijeljena
je 7. temešvarskom vojnom zboru i ujedno je jedina hrvats-
ka pukovnija koja se od početka bori na sjevernom ratištu.
Zapovjednik 3. (karpatske) armejepoznati naš gen-
eral Boroević rekao je zapovjedniku pukovnije, junačkom
pukovniku S. Pilaru; «Što je učinila Vaša pukovnija u ovom
ratu , to će se tek poslije rata moći pravo procijeniti, a ja ću
se za to pobrinuti».
8)
Krvave borbe za kotu 668
u Užočkom klancu
Pri koncu listopada 1914. vodile su se bespoštedne
borbe za kontrolu Užočkog prolaza, iz pravca Užgoroda
(ukr. Užhoroda) na sjeveroistočnom rubu Panonske
nizine preko Karpata na Sambir i središnju Galiciju. Jedna
od posebno teških borbi vodila se s noći 21/22. listo-
pada 1914. kod mjesta Sokolyky za teško pristupačno
uzvišenje – kotu 668.
Uz Budimpeštansku 32 pukovniju te pučke
ustanike «Landsturm« iz Beča sudjelovali su i vojnici 3.
Bosansko-hercegovačke pukovnije. O katastrofalnoj rat-
noj epizodi, sudionik te borbe general Petar Blašković
piše;
…Pet smo dana ležali na padini visa 668. Pošto
smo ustanovili da su se Rusi utvrdili u tri linije i da pred svo-
jim rovovima imaju zapreke od bodljikave žice, koje smo
tada prvi puta ugledali… Dana 21. listopada 1914. oko
11 sati prije podne izdana je zapovijed da će točno u dva
sata poslije podne divizija jurišati na vis kote 668, na obro-
nak prema istoku i na padinu k zapadu prema državnoj
cesti Turka-Sambor... Cijelu pukovniju BH 3 odredili su za
juriš, te nije ni jedan vod ostavljen u pričuvi. …Imali smo
samo još ostatak elite predratnih častnika naše pukovnije,
koja je najbolje, što je imala, izgubila odmah u početnim
bitkama na srbskom, galicijskom i karpatskom ratištu…
8 96. Karlovačka pukovnija na sjever. ratištu, Ilustrovani list,
br. 23, Zagreb, 1915., str. 5o7
Muk pred smrt... naše su se jedinice šuljale prema
neprijatelju, neopažene u gustoj magli. Onda je započela
puščana vatra i štektanje strojnih pušaka…
Pojedinci su se vraćali sami ili u skupinama te pri-
povjedali o groznom pokolju pred samim neprijateljskim
položajem. U predvečerje su se vratili ostatci dviju satnija
našeg prvog bataljuna koje su jurišale na sam vrh…Pri-
povijedali su mi, da su nadporučnik Kanovnik i narednik
Bešlagić – sjajni obučavatelj dočasničke škole bosanske
treće pukovnije – s malom skupinom preostalih ljudi isu-
kanim sabljama jurnuli na ruske pričuve u šumi, ali su kod
juriša svi od reda poginuli. Ostali dijelovi jurišnih četa nas-
tradali su pred samim neprijateljskim položajem u žičanim
zaprekama i na samom nasipu rova.
Gubitci naših časnika kod juriša još su žalosniji od
gubitaka momčadi. Od djelatnih častnika cijele pukovnije,
koji su pošli na juriš nije se nitko više vratio, niti je bio ran-
jen, niti je pao u zarobljeništvo, već su svi od reda pogi-
nuli…
Drugog dana prijepodneva dalekozorom su se
mogli vidjeti u redovima prema ruskim položajima ležeći
nanizani austrougarski vojnici. Bili su to leševi vojnika
duž ruskog položaja koji su nalikovali dobro poravnanoj
rojnoj liniji pri napadaju.Linija je bila gusta i šarena – po
dva vojnika u sivom odijelu, a po jedan u crnom odijelu –
Bosanci i Bečani izmiješani i sjedinjeni u smrti.
Kada je zora svitala, gledali smo Ruse, kako se
vraćaju s lopatama u rov, jer su svake noći po jedan dio
mrtvaca pokapali.
Drugove, koji su pali u početku juriša između oba
položaja, digli smo noću i sahranili ih iza postava uz cestu
kod sela Lužeg Gorny, dok je većina od njih pala neposred-
no pred ruskim rovom, a Rusi su ih na licu mjesta ispod
visa 668 pokopali.
9)
Dnevno se smrzavalo na stotine vojnika. Svi ran-
jenici koji se nisu mogli kretati, umrli su. Cjele jedinice su
se predavale neprijatelju da bi izbjegle smrt smrzavan-
jem. Ni konji ni kola nisu se mogli kretati po dubokom
planinskom snijegu. Porcije s hranom bile su smrznute
i neupotrebljive a dostava bilo kakve tople hrane vojnic-
ima bila je nemoguća što je izgladnjivanjem pridonosilo
velikom broju bolesnih i umrlih. Tijela stotina i tisuća
poginulih ili umrlih od smrzavanja našla su odmah ili s
vremenom svoje posljednje počivalište po vrletima Kar-
pata u pojedinačnim a najčešće masovnim grobnicama
uglavnom bez ikakve oznake.
10)
9 S. Pavičić, Hrvatska ratna i vojna povijest, 380-382.
10 Isto, U prvih pet mjeseci borbe s ruskim snagama pri
koncu 1914. g. austrougarska je vojska izgubila najveći broj svojih iskus-
nih obrazovanih vojnih kadrova kao i veliki broj kadeta, i jako veliki broj
nižih časnika, zapovjednika i vojnika... A Rusija je za to isto vrijeme prvih
pet mjeseci rata izgubila oko 1 000 000 ljudi.