Basic HTML Version
10
riječi
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
oslobađaju se prijevoji i uzvišenja, sela i zaseoci i mali
gradići po visoravnima i u kanjonima visokih Karpata.
Oslobađaju se prijevoji Glinjany i Čerešnja, sela Bilo-
berezka, Podzaharičja, Mlinski Potok a zatim 11. veljače
važno uporište Rostoky a dan kasnije i gradić Kuty.
U isto vrijeme 42. pješačka domobranska divizija
imala je oštri sukob s Rusima kod sela Horod južno od
gradića Kosov /ukr. Kosiv/ iznad riječice Ribnice, gdje su
mnogi teško ranjeni i gdje je poginulo dvadeset vojni-
ka. Pale hrvatske domobrance sahranili su vojnici 16.
pukovnije sljedećeg dana, 13. veljače, nedaleko mjesta
pogibije.
Prve bitke uz rijeku Čečvu i
Lomnicu kod Krasna i Rožnjativa
Nakon prvih četiriju dana operacija pri prelasku
Karpata 42. domobranska pješačka divizija izgubila je 26
časnika i 1800 vojnika, najviše zbog smrzavanja. Teške
borbe vode se u dolini Bistrice Nadvirjanske za gradić
Zielonu /ukr. Zelenu/. Borbe se vode i u dolini Bistrice
Solotvinske i na Lomnici.
Divizija 11. veljače dostiže prostor južno od Delja-
tina a 12. veljače cijeli XIII. /zagrebački/ korpus poduzima
sinkronizirani napad koji je 14. veljače uspješno potisnuo
protivnike. «
Naši Hrvati prodiru dan kasnije u Delatyn i
gone neprijatelja sve do Nadvorne»
kaže sudionik ovog rat-
nog pohoda hrvatskih vojnika, topnički časnik dr. Slavko
Pavičić, (pravnik i publicist) slikovito opisujući prve dane
hrvatskog XIII. korpusa na karpatskom ratištuu Galiciji.
Zima je bila neodrživa. Uviek ispod 25 stupnjeva
hladnoće. Spasavali su nas razni zaštitni predmeti kao
debele bunde i razno krzno, koje smo dobili još u Rumi baš
za taj zimski pohod.Početkom veljače moja je haubička
bitnica prolazila od Krasne na sjever, u prostor Ldzanya /
Verbivka, op. B.G./, da dostigne Rožnjatov. Domobranci
su već prelazili Lomnicu /ukr. Limnica/ s obje strane ceste
prema Rožnjatovu. Ispod Ldzanya vidjeli smo duboku i
široku dolinu rieke Lomnice, koja se je prostirala od Kalusza,
oko izbočenog briega Rechya, sve do Jasiena i dalje dolje
do Njebulova, onog tragičnog mjesta, gdje je neprijatelj na
uzmaku, valjda nehotice, zapalio jednu poljsku bolnicu, u
kojoj su poginuli mnogi naši Bosanci. Svuda naokolo s lije-
va i desna mali kućerci i pojasi. Daleko dolje na 15 km na
zapad vidimo Dolinu i pojedine tornjeve njezinih crkava…
U jutro u 6 i po sati bili smo već pred Rožniatovom.
I dalje artiljerijski časnik svjedoči;
Zadnji koraci naših težkih podravskih konja, uviek
svježih i pripravnih za svaki teret, doveli su nas u malo
mjesto Rožniatov, trgovište u galicijskoj Podoliji. Sa svo-
jih šest haubica uzeo sam položaj na rubu sela i odmah
otvorio vatru na one visove, koji su okruživali Dolinu, i
na sve prilaze toga čvora. …Moja topovska zaštita bili su
crveni mađarsko-rumunjsko-njemački husari iz Sedmograd-
ske, uviek pripravni i na ataku i na borbu s puškom u ruci.
Borbe su trajale gotovo cieli dan. …Tu smo se mi držali,
ali položaj sjevernije od Kalusza bio je sve teži. Tu su nove
divizije generala Lešickog već probile naše linije, a južno od
nas bačena je šesta gradačka divizija s položaja oko Spasa
već s one strane Czezve. …Ruske su divizije bile nadopun-
jene, gotovo u podpunom ratnom stanju, dakle trostruko
jače od naših snaga. …Situacija je za nas bila teška, skoro
katastrofalna. Korak po korak uzmicali su naši domobranci
na Lomnicu, koju su držali, i jakom vatrom odbijali nepri-
jatelja, dok moja bitnica i druge bitnice 37. pukovnije nisu
dostigle brdski hrbat s obje strane Krasne na sjever i na
jug.…
…Noć je prošla. Ledena i surova. Osvanulo je još
ledenije i nemilosrdnije zimsko karpatsko jutro, čak sa sun-
cem.. Svakog časa čuli smo sve težu puščanu i topovsku
vatru. Čuli smo s desnog krila neprestano ruske povike «Ura!
Ura!», kojih ćemo se uviek sjećati. Ciela je ona krajina bila
puna tih povika. Ja sam se uztalio u prednjem položaju
pješačke linije baš tamo, gdje se sastajao rov 26. domo-
branske karlovačke pukovnije s rovom susjedne mađarsko-
rumunjske pukovnije, šeste gradačke divizije. …A desno od
nas, u onoj širokoj nizini Lomnice, oko onih šuma i gajeva
pokazivao se kroz dva dana najčudniji prizor. Najmanje
dva zbora ruskog pješačtva u dugačkim valovima napre-
dovala su na naše i susjedne divizije, na naše domobrane,
s neprestanim jurišnim povicima «Ura! Ura!» …Taj dan
približili su se najjači juriši ruskih divizija položajima naših
domobranaca… Napokon je Rus ponovio taj strahoviti
juriš. Bacio se svom snagom na 26. domobransku. Na 200
m od mojeg položaja u širokoj fronti ušao je u naše jarke.
Dio je pukovnije stradao…
14)
Na krajnjem istočnom krilu vodile su se borbe za
ponovno ovladavanje Bukovinom.
Tako 7. veljače austrijske snage istiskuju Ruse iz
Syljatyna, Izvora, Kutia, Vyžnjice, Čeremoša..
Borbe na Strimbi, Bistrici
Nadvirjanskoj i oko Stanislavova
Dok je uspješno potiskivana ruska vojska iz
Bukovine, krajnjeg jugoistočnog dijela Monarhije, hrvatski
su domobrani uz pomoć susjednih jedinica od 14. veljače
napredovali prema gradiću Nadvirna. Koncem veljače, kroz
duboki snjeg i na hladnoći i do 25 stupnjeva ispod ništice
XIII. zbor se razvijao u pravcu Dolina – Strij. U dolini
planinskih rijeka Bistrice Nadvirjanske i Strimbe jurišaju
domobrani 28. osječke pukovnije. Upravo su postrojbe
osječke pukovnije od svih drugih domobranskih pukovnija
42. domobranske pješačke divizije u najvećem broju izgi-
nule ili teško ranjene probijajući se kroz snježnu mećavu,
hladnoću i boreći se protiv ruske obrane oko Tatarova. Tu
opet jurišaju s dvije strane na brijeg kod Nadvirne. O tome
i žrtvama hrvatskih domobranaca iz osječke pukovnije
svjedoči S. Pavičić;
14 S.Pavičić, isto, 417-419.