Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
133
Sito
po D. P.-u
U mojoj kući, dovoljnoj
mrtvim tijelo
bodrim duh
Kuća moja između uzdaha i jecaja
jeze i nade
zarasta u mene
Krotak sam kao list
što se eno guši na vodi
pustinjak nesnebljiv
Na mojoj kući gusto je sito
Gospod postavio:
uđi, jurodivi
odbij, lakovjerni
teško prijestupnicima
Po svu noć i po cio dan
u mojoj kući obuzet sam istime
Taj smrad postojanja
Bilo bi dobro zapisati sve uzdahe ponad 2,15 metara ljudskih
Sve koje ostaše stenjati od početka svijeta pokraj naših glava
I zuje ko pčele, zijevaju ko mačke, ječe i jauču uhu,
oku nedohvatno, tako sigurno, nedvojbeno.
Bilo bi dobro podšišati kućne ljubimce (mačke, pse;
može i tigrove i zmije i orlove; jako je važno umaći
podjelama na one koji imaju smrtonosan i nesmrtonosan ugriz)
i priznati njihovu zatajenu patnju. I konačno, kad konačno dođe po svoje,
bilo bi ljekovito priznati stvarima koje bešćutno unakazismo (vilici, nožu,
žlici, stolu, jastuku, ormariću, školjci zahodskoj, olovci, pepeljari, krevetu,
potkušulji, cipeli lijevoj i desnoj, četkici za zube, pasti zubnoj i cipelnoj, šalu,
kragni, sijalici – prepisati cijeli Leksikon stvari i uvrstiti ga na ovo mjesto)
da im ničime ne poričemo zahvalnost,
i da kojim slučajem ne postadosmo ništa –
gledali bismo da im se odužimo.