Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
131
Ervin Jahić
NEMJESTO
Nema tu bitnije falinge, mada ova pjesma
skrojena je od problema, štoviše ona se za probleme
zanima, teži ozbiljnoj provjeri problematičnosti problema
Grubo uzevši, ona smjera metafizičkoj raspravi
koliko nas je ostalo, ako ikoliko, i jesmo li spremni
s uvjetima i bez njih (a s obzirom na tipove diktature)
ponijeti se istinito, istinito na način da ono nije lišeno glasa,
da nas može izreći, kao što nas izriču stvari koje gledaju u sebe,
zamišljene nad svojom dušom,
s pravom na odsutnost, prisutnost, biće, ne-biće, ja, ne-ja
Pa hajde sada, ikada, uvijek, nikada budi
više od onoga što o tebi naslućuju
Toliko je toga netočnog i nepouzdanog rečeno
naprimjer da se stvarnost usložnjava
ali da je možemo dovesti u vezu
Gdje su glasovi proroka, što usnuti –
red požara, red smrti? Što nam je činiti
dok život nam je tako zarazan i lijep
a pleme naše sojno, uščuvano,
uraslo u drevnu pripovijest? Zapravo najviše
što možemo ne odreći je
drugome da je i on ponekad mi
i tako priznati vlastiti poraz
Poraz povijesti, poraz budućnosti,
užas suočenih s porazom i olakšanje
što je poraz došao, kad je već morao doći