Basic HTML Version
130
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
SVIJET U ŠUTNJI
Kako šuti svijet! Ne čujem
njegovo disanje
Pjesma iz daleka
budi sitne mrave
(iako ne haju
da im posao prelazi
točno preko pjesme
koja je iznenada pobjegla)
Sve čemu posegneš nekako se razdvojilo
možda zatvorio jedan bogat krug
malih koračaja: zašto sada plakati
čitavo more guta pčele
izgubljene negdje između obala
ODRAZI
Negdje u zakutku koji se izgubio
tišina ničega sreće list i mahovinu
ono što je stalno ponovljeno
ostaje i nevidljivo. Je li to život
malog koluta vode: sve jače
hvata naše rubove
Ono što počinje kao tajno središte
sada se samo sebi raduje
sve se razletjelo odlepršalo
slomilo
Tako nastaju svjetovi iz starog
izlaze nasmijana lica djece
(tako su mudri u vlastitoj radosti!)
Samo trina glazbe dodiruje srce svijeta
zgađenim nad sobom:
kako se lako može biti ništa
Zrno glazbe pada na tvrdo tlo
kako se usuditi biti onaj život
kojeg više nema