Basic HTML Version
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
riječi
7
sjeveroistočno od našeg prebivališta, te njihovo žestoko
pucanje.
(Tuliholovi, Konjuški Tuliholivsjki, op. B.G.)
Povi-
ci, vapaji i udarci dopirali su ciele noći do naših ušiju…
Iza svanuća krenula je naša pukovnija s majura
u jugoistočnom pravcu preko sela Nowa Wies, Podzwi-
erzyniec i Tatarynov… Sjevernije od nas kod sela Rumno
bjesnila je još bitka, a i s jugo iztoka od Nikolajova, gdje
su se borili Karlovčani, (
96. pj. pukovn. op. B.G
.) tutnjila
je žestoka kanonada. Produžili smo mladom šumom do
zaselka Kruszeniec i pod zaštitom šume zauzeli pripremni
postav za napredovanje u sjeveroistočnom pravcu prema
selu Horožanna Wielka. Bitka je odmah u početku tražila
težke žrtve, osobito iz redova starijih častnika. …poginuo
je naš dobri drug , kapetan, a čim smo pošli napried pao
je na mjestu, gdje je izdao dispozicije, i sam zapovjed-
nik pukovnije Breit... Zatim je kao najstariji preuzeo
zapovjedništvo pukovnije bojnik barun Joseph Henriques
de Ben – Wolsheimb, ali je njegova zviezda bila samo
kriesnica. Nije naime ni pun sat zapoviedao i već je pogin-
uo, a zapovjedništvo je primio kao peti, najstariji kapetan
pukovnije Osječanin Jeras, pošto više nismo imali stožernih
častnika..
5)
Svjedočenje Vinkovčanina
dr. Antuna Vrgoča
U paničnom povlačenju po kiši i seoskim blat-
nim putovima pred brojčano nadmoćnim Rusima od
gradića i sela unaokolo Ljviva prema zapadu do Sam-
bora i dalje u planinsku unutrašnjost Karpata nailazilo
se na brojna popaljena sela, sela u plamenu, na brojne
nepokopane mrtve..
O tragičnim dimenzijama spaljenih sela, pobi-
jenih vojnika i civila u austrougarsko-ruskom srazu u
borbama oko Ljviva svjedoči i Vinkovčanin, pričuvni niži
časnik Antun Vrgoč.
U jučerašnjem boju u selu Rumno palo je i ranjeno
šesto i osam naših vojnika… Nakon što smo se skupili
krenula je naša regimenta na brežuljak iznad sela. Počeli
smo se polako gibati zastajkivajući. Na cesti i uz cestu
ležale su lješine poginulih vojnika, na koje se nitko nije
obazirao. U ovom dijelu Galicije vodile su se borbe skoro
kod svakog sela. U kojegod bi mjesto došli vidjelo se, da
je rat. Sve je bilo razrušeno: kuće, zgrade, oruđe, polja
razrovana, drveće polomljeno i izrovano, ceste razrušene.
Dijelovi su kuća, krovovi i grede ležali uz jame iskopane
od eksplozija granata. Svako je selo, svaka je zgrada,
svaka je kuća bila na drugi način oštećena i razorena.
U razorenim selima, iskidanim šumama ležale su
porazbacane lafete, točkovi ruskih i naših topova, dijelo-
vi kola za municiju i tren, polomljene ruske i naše puške
pješaka. Na sve moguće načine ubijeni vojnici i jedne i
druge ratujuće strane a i po gdjekoji građanin rasijani su
bili u raznim položajima svuda i u selu i u šumi i u polji-
5 isto, 354.-356.
ma i na brežuljcima. Gdjegdje su bili i grobovi, koje se je
moglo opaziti iz daleka U veću ili manju gomilu grobova
bio je utaknut štap ili deblji prut, a rjeđe križ kao znak,
da ovdje u zajedničkom grobu leže mirno kao prijatelji,
i ruski i naši vojnici, do nedavno krvni neprijatelji. U
većini su slučajeva bili grobovi površno pokriti. …Bacalo
se u jame, mi bi građanskim izrazom rekli sahranjivalo se
samo one mrtvace koji su bili u blizini iskopane jame a
drugi su ostajali na mjestu gdje su poginuli…
Iz naših opkopa, koje smo zaposjeli, vidjelo se
rano u jutro da pred nama leži valovita ravnica prema
istoku, s kojom u daljini od dva kilometra paralelno leži
šuma, koja se na pol kilometra dalje doticala humova
i brežuljaka na istoku. Taj istočni rub šume zaposjela
je jedna kumpanija, a druga je postavila jake straže po
šumi nasuprot selu. Sav prostor između šume i sela,
livade i oranice bile su zasijane mrtvim vojnicima koji su
ležali većinom u redovima. Po svoj prilici se ovdje odi-
gravao boj sa strojnim puškama i jedne i druge ratujuće
strane...
6)
I dalje;
U selima gdje je bila fronta, izgledalo je
da su svi domovi izumrli. Stanovnici su se gotovo svi
razbježali, a mnogi koji su ostali bili su poubijani. Zato je
u svim ovim selima neposredno iza fronte bilo vrlo malo
stanovništva...
Nakon neuspjelog austrougarskog «konce-
ntričnog napada na neprijatelja» na potezu od Sana
– Taniva – Cišaniva, Nemirova – Janiva do uključno
Mikolajiva kog Ljviva, 10. i 11. rujna, Konrad naređuje
povlačenje austrougarske vojske prema istoku, iza rijeke
San.
Nešto kasnije, 17. rujna, povlače se i 1., 4., i 3.
armija na zapadne pozicije iz rijeke Dunajeca. Do 21. ruj-
na ruska 9. armija izbija na rijeku Visloku, 4. i 5. armija
zapadno od Sana.
Do 26. rujna ruska 3. i 8. armija su u potpu-
nosti očistili prostor oko rijeke San i Przemysla kada je
otpočelo i opsjedanje ovog najvećeg utvrđenja na kar-
patskom ratištu.
Velika Galicijska bitka
bila je završena sa
zastrašujućom bilancom; oko 250 000 mrtvih i ran-
jenih i 100 000 zarobljenih austrougarskih vojnika i 216
topova. Nenadoknadiv je bio velik gubitak obrazovanog
aktivnog časničkog kadra i vojnika. I ruski su gubici bili
jako veliki, iz stroja je izbačeno oko 250 000 vojnika i
časnika. Ovaj masovni pokolj radi kontroliranja Galicije
preskupo je plaćen i na jednoj i na drugoj strani. A rat
nije završen, to je bio samo tromjesečni zastrašujući
početak. Rat se tek rasplamsavao.
7)
6 A. Vrgoč,Moje uspomene na svjetski rat, Zagreb, 1937., 54-57.
7 P.Tomac, isto.,