Basic HTML Version
122
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
požar
iznad radnog stola
zlokobno se nakrivio
aparat za gašenje požara.
zabrinuto me promatra,
kao da vidi piromana.
radi on, radim ja.
dok pišem,
krišom ga pogledavam,
bdijem nad svakom mišlju,
zastanem kad mi se u ruci
nađe šibica ili upaljač,
kada se u rečenici pojave
plamen, pakao ili srdžba.
pazi on, pazim ja.
najedanput,
odlijepim se od zemlje,
svaki dodir i svaka riječ
sposobna je zapaliti nebo.
moj crveni prijatelj
u hipu i mene i stol
prekrije zračnom pjenom.
poslije zajedno govorimo:
znao sam, znao sam.