Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
121
teret
u snu
gdje god bio
prenosim cigle
i slažem ih jednu na drugu
ne znam odakle stiže tolika težina
kao da je planina zaspala na mojim leđima
da sam zidar imao bih kuću i sanjao bih cigle
da sam beskućnik grijali bi me pločnik i tople riječi
umoran sam ne mogu više nositi hoće li netko preuzeti teret
ciglu na ciglu na ciglu na ciglu na ciglu na ciglu na ciglu na ciglu
crta
iz potkrovlja puca pogled
na potkrovlja i dimnjake.
spajaju se kosine i pokreti
u crtu kojoj je sve jasno.
kada korakneš poslije sna,
udariš glavom u zid.
kada domahneš ptici,
udariš glavom u zid.
kada kažeš što misliš,
udariš glavom u zid.
u potkrovlju si namještaj
koji se premješta polako,
koji srasta sa zidom slaveć
crtu kojoj je sve jasno.