Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
123
sudar
kamo god krenem,
nalazim ono što sam ostavio:
isti ljudi, isti prizori.
čini mi se da sam sebe pratim,
kaže d. d.
sljepoća je dio pogleda,
važan biografski podatak:
promijenio adresu, nije primijetio.
čini mi se da sam sebe pratim,
ponavlja d. d.
psi na aveniji jean janvier
jednako laju kao psi na aveniji dubrava:
tri puta glasno pa se zagrcnu.
čini mi se da sam sebe pratim,
očajava d. d.
novine na trgu svete ane u rennesu
jednako mirišu kao novine na tržnici u dubravi:
kihneš na trećoj pa na sedmoj stranici.
čini mi se da sam sebe pratim,
ne odustaje d. d.
čemu kriti:
pribran čovjek ne može pobjeći od sebe
– udaljava se, trči u mjestu, sklapa oči
i sudara se sa sobom.
pozdravi
odjednom,
sa svih strana,
nekontrolirano stižu pozdravi.
pritišće kamenje
(kao da već nije dovoljno tjeskobno),
ljudi domahuju,
strašno velika slova pitaju kako je.
nikomu ne odgovaraš,
sprema se velika oluja.
stari francuz nosi slamnati šešir na glavi,
mlada crnkinja nosi dijete na glavi,
snažni arap nosi stol na glavi.
a u tvojoj glavi nevrijeme,
gromovi mrve kamenje
na jako sitne komade,
razilaze se pozdravi,
počinješ disati,
ali prognoza ostaje ista.