Basic HTML Version
112 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
***
Za to vrijeme, Lidija je usnula kako sjedi na suncu i u mislima pleše za njega trbušni ples. On joj donosi cvijeće,
prilazi joj raskopčana ovratnika, u ruci mu je kravata kojom vitla po zraku i u trku je baca putem poput viteškog koplja.
Do nogu joj sjedi crna princeza potomak ličkog vuka. Lidija ustane i zapleše, lagano se njišući u bokovima, poput zmije
svijajući ruke u kružnice pa osmice i zveckajući crvenom prozirnom maramom na koju su prišiveni dukati obavija ga
rukama sve jače i jače, i jedva diše od njegovog buketa koji joj je pokrio lice. Tamne su joj krvave ruže ušle u oči i usta
i bolni su joj hropci navrli iz pluća. Lidija se probudi bez daha uz krik strave.
Ivica Antolčić: Čovjek s pijetlom, 1972.