Page 110 - Rijeci 1 2013

Basic HTML Version

proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
105
U letu shvati što se ovdje događalo: to dvoje nije plakalo nad razbijenim stanom, čija će obnova majku stajati
bogatstvo koje nema, nego nad neostvarenim ministrom zrakoplovstva, neostvarenim Albertom Einsteinom. A koji
je nju podsjećao na neostvarene Aide, Carmen, Manon, na neostvarene Turandot, a njega na neostvarenog bub-
njara svjetskog glasa, kako mu je predvidio horoskop. On sam mu je kupio bubnjeve prije odlaska u Graz, sjeti se,
približavajući im se koracima akrobate, zaobilazeći staklene stupice.
I što sad da radi?, upita se. Da majku odvede k sebi, u papučama i šlafroku, a brata preda policiji, koja je stizala?
Bilo je to jedino što se moglo učiniti, no on napravi nešto drugo. Zagrli majku i brata, pa se i on pridruži tom pogrebu
ambicija koji ih je neočekivano spojio... Jer i on je bio neostvareni Jacques Tati, neostvareni Hitchcoch, neostvareni
Spielberg...
Život je užasan.
Policija, koja je stigla nešto poslije njega, našla je zatvorena vrata, na koja je uzalud zvonila: nitko joj nije
otvorio; niti se iznutra što čulo.
Kad su se glave razbistrile, stariji brat ipak odvede majku k sebi, a mlađi ostade počistiti stan, iznijeti staklo.
Čišćenje je potrajalo nekoliko dana, nakon kojeg je bratu ponuđen ovaj izbor: ili ulica, ili Amerika - ako se to
uopće može nazvati ikakvim izborom.
Stariji brat se pobrinuo za avionsku kartu, odvezao mlađeg na aerodrom, zajedno s njegovim bubnjevima, čiji
prijevoz je također platio, na ogorčenje svoje žene.
- Ja štedim da bi on trošio! – prigovarala je.
U zadnji čas ispraćaju se pridružila i majka.
Vratit ću se – obeća im izgnanik prije nego se ukrcao na avion, dok mu je licem tutnjao njegov stari tik.
Majka i brat nisu u to ni sumnjali.