Basic HTML Version
98 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
istoga časa književno nadahnuo: “Surfer iz šezdestih godina poludio”. Ili možda “Srednjoškolski Adonis zamijenio
more školjkama”. I jedno i drugo je na svoj način bilo privlačno.
Cure su obje podizale prašinu napredujući cestom. Pas je prestao cviljeti. Pred očima im se pojavila ruševna,
siva daščara. Na kraju krajeva, ipak je to bio jedan kućerak na staroj farmi kuna zlatica, nepravilna jednokatnica s
kamenom stazom koja je vodila do širom otvorenih ulaznih vrata s mrežom. Crni pas prosijede njuške ležao je na travi
ispred kuće, a iz stisnute čeljusti visjela mu je otrcana, izblijedjela zelena loptica za tenis. Nakratko je podigao glavu,
ali kako nije ugledao ništa zanimljivo, odmah ju je nastavio glodati.
“Bille!”, povikale su uglas. Glasovi su im bili kreštavi i zvučali proračunato.
“Bille, stižu uspomene iz prošlosti!”.u nadi je viknula Katie.
Nakon nekoliko sekundi, Bill se pojavio iza ugla, nag od pupka naviše, u prljavim hlačama žućkastosmeđe boje
i bosonog.
“Ma vidi ti to. Pa to su Kate i Sally”, rekao je, ali zvučalo je kao da čita s nekog znaka iznad njihove glave na
kojemu krupnim, velikim slovima pišu njihova imena.
“Samo čas, da odjenem košulju.” Nestao je iza istog ugla i nekoliko sekundi kasnije vratio se u košulji koja je
nekoć bila bijela.
“Uđite!” Odmaknuo se u stranu da bi one mogle proći, ali je zatim pohitao ispred njih kako bi ih proveo
kroz vrata nadesno, u malu prostoriju od poda do stropa prekrivenu školjkama. Bilo ih je svih oblika i veličina, od
blijedoružičastih do tamnotirkiznih, neke su bile čitave, neke okrhnute. Ježinci, četverokraka morska zvijezda. Neke su
bile u hrpama, naizgled bez glave i repa, budući da se činilo da im je zajedničko samo to da su školjke. U prostoriji se
nalazio radni stol s improviziranim policama zatrpanim nesigurno naslaganim školjkama. Kuhinjica, radnih površina
u cijelosti prekrivenih školjkama ili kutijama raznih veličina prepunim školjkama. Izobilja blijedocrvenih, izbočenih i
ižlijebljenih glatkih mekušaca nalik kvarcu, iz kojih su virile suhe, sablasne kandže.
“Kladim se da ste došle vidjeti moju zbirku, zar ne?”
Katie je stala sa strane i naslonila se na zid, dok je Sally zujala po sobi, čas ovamo, čas onamo, gugutajući,
razuvjeravajući. Bill je izvukao jednu praznu kartonsku kutiju – na jedina dva stolca u prostoriji bile su školjke – okrenuo
je tako da je zatvorena strana gledala prema stropu i pažljivo sjeo na nju, ne čekajući doista odgovor.
Kosa mu je još uvijek bila duga, ali više ne onako plava, i malo rjeđa. Onaj potamnjeli zub, dugo, vitko, mišićavo
tijelo, ne preplanulo, ali niti blijedo. Sad je imao bradu i brkove, ali su oni na njegovom licu bili kao uljezi za koje je
zaključio da ne vrijedi truda otjerati ih.
Katie je, naravno, prije svega došla zbog zbirke školjaka. Budući da je, na kraju krajeva, bila SPISATELJICA,
kralješnicom su joj prošli srsi uzbuđenja kad je pomislila na mogućnosti koje bi ta zbirka mogla nuditi. Za kratku priču,
psihološki esej, nešto polemično. Pogledom je lutala po prostoriji, pohranjujući u sjećanje sitne pojedinosti kako bi ih
kasnije analizirala i protumačila. Okamenjena mačja hrana u zdjelici na kuhinjskom podu.
Ne brine za mačke, toliko je
obuzet školjkama da živa bića zbog toga pate! Sjajno!
Nekoliko zdjela u desnom sudoperu, jedan tanjur, žlica, napukla
šalica za kavu. U lijevom sudoperu, zdjele sa školjkama, naslagane jedna na drugu.
Svjesna odluka da fizički prostor u
kojem živi svede na najmanju moguću mjeru, da smanji svoj život, možda kao reakcija na njegovu mladenačku nespo-
sobnost da posve pokori veće prostore, na primjer more. Sugestivno!
“To je mekušac. Razvili su se u moru i već se gotovo šesto milijuna godina prilagođavaju njegovim promjen-
jivim ekološkim nišama”, rekao je Sally koja je u ruci držala jedan veliki sivi primjerak mekušca.
“Mekušci su prihvatili zapanjujući niz načina života i habitata. Neki su mesožderi, neki strogi vegetarijanci,
neki pak strvinari ili paraziti; dvoljušturci su većinom nepokretni/sedentary i hrane se planktonima iz vode, ali neki su
grabežljivi”, dodao je.
Zamijetila je klasik Barbare Tuchman, “Kolovoške puške”, zaguran između dva sloja školjaka ispod jednog
prozora, pa je i to pohranila u pamćenje.
Očajnički pokušaj da svojoj fiksaciji dade neko povijesno, i stoga “objektiv-
no” opravdanje: sva su živa bića podložna istim univerzalnim pravilima ponašanja i stoga vrijedna podrobne analize?
Zakučasto! Ili je to bilo glupo?
Kasnije će dokučiti.
Sally je prešla na nešto drugo, školjku u duginim nijansama s naborima nalik čipki i izduženim bodljikama.
“Sakupljanje i proučavanje školjaka jedna je od najstarijih prirodoznanstvenih zanimacija ljudskog roda, i
potječe iz vremena još prije starih Rimljana. Zapravo, u ruševinama Pompeja sačuvana je jedna zbirka školjaka. Aristo-
tel i nakon njega Plinije Stariji bili su među prvima koji su pisali o školjkama”, nastavio je Bill.
“Danas je takva rijetkost da itko prema ičemu osjeća strast”, rekla je Katie, želeći mu pokazati da sve shvaća i
da, iako možda nisu na istoj strani, svejedno mogu dijeliti zajedničke duboke uvide u ljudsko postojanje.