Basic HTML Version
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
99
Bill se nije obazirao na nju. “Kćerka me stalno grdi zbog toga. Kaže da sam opsjednut. Bio sam opsjednut i
surfanjem, ali to je ne smeta.”
Bill je uzeo u ruku novu školjku, neku koja je nalikovala križancu patuljaste cvjetače i običnog puža balavca.
Katie je brzo nastavila, kako on ponovno ne bi skrenuo na neku drugu temu. “Velika strast često se pogrešno smatra
ludošću. To je stalna pojava. Velike umjetnike, pisce, vizionare, većinu njih smatrali su luđacima, a vidi kakve su divote
stvorili.” Njezine vlastite riječi i samoj su joj zvučale banalne,
otrcane
. Osvrnula se oko sebe, uzalud nastojeći prilago-
diti ove hrpe i kutije školjaka svojoj urednoj teoriji.
Zamijetila je da su, naizgled nasumce, između nekih slojeva školjki zagurani mali, žuti, samoljepivi papirići.
Prišla je jednome od njih i pomnije promotrila tekst: “Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.”
Savršeno! Ali kako će to zapamtiti ako ne zapiše? Pokušala je u glavi smisliti neku formulu pomoću koje će
kasnije uskrsnuti taj tekst. Lađe, more, trgovanje, čudesa, Jahve. Ponovila je to nekoliko puta u glavi dok nije osjetila
da je zapamtila. Lađe, more, trgovanje, čudesa, Jahve. Naravno, mogla je to prenijeti i približnim riječima, spisatelji to
stalno čine, ali draže joj je bilo od riječi do riječi.
Sally je uzela novu školjku i Bill joj se strpljivo nasmiješio. “Jakopska kapica”, rekao je. “Čest je simbol kroz
čitavu povijest: na primjer na grbovima drevnih obitelji ili vojnim zastavama. Pozadinski je motiv mnogih čuvenih slika
velikih majstora.”
Tik ispod niše iz koje je Sally izvukla tu školjku, nalazio se novi žuti samoljepljivi papirić. Katie se pravila da
proučava nešto što je nejasno podsjećalo na kapelungu.
Žuti papirić: “Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih
povede.”
Oluja, povjetarac, luka. Ponovno more. Čovjek upravlja prirodom, plus oluja.
Lajtmotiv
. Nije se mogla nikako
ispričati i otići van zapisati. Jednostavno će morati zapamtiti; na kraju krajeva, smatrala se sakupljačicom sitnih pojedi-
nosti koje promiču drugim ljudima, samo kako bi ih kasnije reciklirala kao integralne dijelove neke univerzalne parabole,
ili odvažnog i neočekivanog
deus ex machina
.
Sally je sretno naklapala o školjkama koje je vidjela, svom stroju za glačanje kamena, kako je na Havajima
pronašla volak.
“Fasciolaria
”, ispravio ju je Bill. “I oni su mesožderi.”
Katie ga više nije slušala, grozničavo pohranjujući jednu pojedinost za drugom. Videokaseta na vrhu jedne hrpe
školjaka. “Slavne bitke Drugog svjetskog rata”.
Ponovno povijesno gledište, sve je dio kontinuuma, čovjek, zvijer, životinja,
biljka, mineral, školjka. Zamisao da ništa ne može postojati u vakuumu, otrgnuto od svog izvora, i Bill, dio lanca, čije su
deluzije očišćene od grijeha prošlošću.
I o tome će promozgati kasnije. U glavi joj se vrtjelo.
Ponovno nekoliko žutih samoljepljivih papirića, četiri zajedno, prilijepljeni jedan za drugi. Sally joj je priječila
pogled.
Pokazala je na neku školjku na polici tik ispred Sally. “Ova izgleda kao zub”, rekla je, pažljivo gurkajući Sally
laktom u stranu, možda malo previše uporno, kako bi jasno vidjela što piše. “Vidiš, ova ovdje.” Bill je došao provjeriti
što je pronašla.
“To su zapravo produženi zubi koji mogu funkcionirati kao poluge za otvaranje oklopa njihove hrane, lupara
i slično. Donje, spljoštene ljuske priljepaka prilagođene su za ravnomjernu raspodjelu pritiska valova.” Bill je govorio
mirno, s ljubavlju, više samome sebi nego Katie ili Sally.
Katie je pročitala:
“…Najedanput se na moru podiže tako velika oluja da valovi gotovo pokriše lađicu. A on je spavao. Tada
pristupiše učenici k njemu, probudiše ga i rekoše mu: Gospodine, spasi, izgibosmo! Malovjerni – reče im – zašto se
toliko strašite? Tada ustade, zapovjedi vjetrovima i moru, i nastade duboka tišina. A ljudi u čudu rekoše: Tko je ovaj,
da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?”
Teksta je bilo previše da bi ga zapamtila, i Katie je počela gubiti nadu da će ikad moći išta od toga ikako upotrije-
biti. Riječi su zaplivale zajedno, oluja, valovi, more, tišina, ljudi u čudu, reakcije ljudi… Morao je postojati neki način da
zapamti, možda po početnim slovima, pojmovima, kategorijama, čovjek, tijelo, voda, božanstvo. Glava ju je zaboljela.
“Platon je rekao da svako učenje ima emocionalnu osnovu”, komenitrao je Bill, ali ne kao da je doživio izn-
enadno otkrovenje.
Ustupio je Sally jednu okaminama prekrivenu školjku da je ponese sa sobom. Nježno ju je držala na dlanu, kao
da je fetus. “Ta je školjka iz porodice Bursidae. Znanstveni termin za sve puževe i balavce je gastropod.”