Basic HTML Version
76
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
kadar sjetiti se možebit nije ni htio
unatoč činjenici da je pištolj
još uvijek topao bio i on zapravo od zvuka
bježao što je cijelo to vrijeme
u njegovoj svijesti zujao
i to je sad
prouzročilo
da mu bolna misao
kroz glavu projuri:
nemam se gdje sakriti
u ovoj jednočinki
o tri graha i zlatnom jajetu
i konj se propeo i pobjegao
od njega
kad ga je rafal
malog bubnja spustio na koljena
i on izustio šištavim glasom:
Moram se samo sjetiti
lozinke
i sve će ovo svršiti
jer ću se učas probuditi.
Pogledao je natrag i opazio
kako neko dijete sjedi u školskoj klupi
i črčka nešto u svoju bilježnicu.
I tad se nenadano digla vijavica,
vidik mu se zamutio, zubi počeli cvokotati,
premda je uspio razabrati kako dijete
dere stranicu iz bilježnice i donosi je,
diže prema njemu prozirnim prstima,
njegove očne šupljine bile dva crna dugmeta,
lice sjajno i rumeno kao u porculanskog lutka.
Arak papira bio je bijel i neispisan.
Ovo je tvoja ploča, dijete
reče. I sad je na tebi shvatiti
Gdje kraj te tvoj čeka.