Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
77
mrtvi jezik
Moram naći načina da odem
odavde, rekao je,
stojeći iza zastora,
ako hoću ostati zdravog razuma
oči idu za označenim pružanjem
udaljenost krivo um procjenjuje
slijepo zrno prečac
slijedi i pronalazi
nastavnika latinskoga
netko se ničemu
smije negdje
automatsko reagiranje
sklanjanje
mrtvih zamjenica
ne idi
blizu prozora
ne stoj predugo
na jednom mjestu
ptica se u okno zabušuje
lice vlastito lice susreće
Kamo bi otišao,
upitao sam njegovu suprugu,
Bilo kuda, bilo kuda Što dalje
čak i od samoga sebe
tijelo je sneseno u podrum
sama kost i koža cijelu tonu teško
ime je prekriženo
na stanarskom popisu za hranu
ptica slomljena krila
nepomična još uvijek na izbojku
kao da čeka da ju se unutra pusti
i spasi ili rine dolje
i jad njezin okonča
uvečer ostavljamo stubište
i spuštamo se dolje
ja u svoj pregradak
do onog u kojem je tijelo
pokriveno starim madracem
moje lice ručnikom
prisiljavam se sanjati
o kiselom kupusu, dižonskoj gorušici
i kobasicama
um moj trčeći za mirisom
tako ja pokušavam
preteći ludilo
premda sa svakim novim danom
riječi moje nastavnice latinskoga
u gimnaziji u svijest
opetovano prodiru
Nikad ništa ne umire
ako ga čovjek ne ubije