Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
75
o pripovijedanju
kamo mogu ići odavde ako se pokazalo
da je otkud sam došao nigdje
i kako ti mogu to sad kazati
kad improvizirana djela vladaju nad riječima:
poradi gologa preživljenja zamijenio sam
instinkte za polovne reflekse
no nema puno načina da se diše
i čita putanja prošlosti
čega se kloniti čega držati
kad nulti stupanj određuje kutove:
je li to moglo biti razlogom
što sam te u nekoj inoj priči ostavio:
da spasim tebe ili sebe i dođem
do ove točke umotan u izlizan šinjel
zamrljan krvlju tvojom ili mojom
nisam se kadar više sjetiti
kao da hoću vidjeti koliko je prostora
ostalo prije no što nam ponestane
vremena a pričama riječi i mi
ne budemo ništa više imali pripovijedati
svjesni da je netko drugi zaplet sastavio
tko budućnost je već možebit preradio
završna riječ
što god je tamo trebalo biti
bilo nije, pa je uzjahao
svojega konja
hoteći odjahati u zalaz sunca
ali zalaz sunca
također nije tamo bio
pa je okrenuo
svoju staru željeznu djevu
i pošao jahati
prema izlazu sunca
no natpis se spustio
s neba: zbog nestašice frazeografa
trenutačno imamo problema
s novim danom glasila je poruka
što mu je dalo zaključiti
nekoga se drugog ticala
možebit konja koji ne pobjeđuje
pa je sjahao
i bacio uvis novčić da vidi
kojim putom treba poći ali novčić
u zraku je ostao visjeti
i to je prevršilo svaku mjeru
zgrabio je pištolj
i pritisnuo cijev na sljepoočnicu
no kad je povukao otponac
spoznao je da je ostao bez metaka
što je kazivalo kako je vjerojatno ubio
sve živo i mrtvo na putu
u ovu dolinu premda nije bio