Basic HTML Version
154
riječi
baština
baština
baština
baština
baština
baština
janskom jeziku
Scrivi mi
(G. Raimondo – E. Frati) i
Io e la
luna
(C. A. Bixio - Cherubini). Oko 1942. godine snimio
je u Budimpešti za gramofonske kuće „Patria“ i „Durium“
osam ploča na kojima također pjeva popularne talijanske
šlagere. Pred sam kraj rata, zimi 1944. godine, snimio je
za zagrebački „Elektroton“ dva tanga u pratnji velikog
zabavnog orkestra
Sumnja
(M. Polo – N. Neugebauer) i
Snivaj
(N. Grčević). Ove posljednje dvije gramofonske ploče
puštene su u prodaju početkom 1945. godine u vrlo maloj
nakladi. Važno je napomenuti da su se, u nedostatku
šelaka potrebnog za proizvodnju ploča, one proizvodile
od materijala koji se dobivao mljevenjem starih, rabljenih
gramofonskih ploča, što je utjecalo na njihovu kvalitetu.
Naime, onaj tko je za vrijeme, a osobito potkraj rata, želio
kupiti gramofonsku ploču, morao je vratiti čak i do deset
od svojih rabljenih ploča koje su se potom mljele kako bi
poslužile za proizvodnju novih.
Između 1941. i 1944. godine, Andrija Konc je za
potrebe Državne krugovalne postaje Zagreb snimio veliki
broj unikatnih ploča, njih šezdesetak. Takve su se ploče
snimale na samoj radiopostaji. Naime, zvuk se izravno
urezivao na gotovu mekanu praznu ploču od kaučuka, tzv.
decelitku koja je odmah nakon snimanja bila spremna za
reprodukciju. Rezultat je bio, za ono vrijeme, prilično dobra
snimka najpopularnijih šlagera u izvedbi pjevača koje je
obično pratio veliki zabavni orkestar. Međutim, na taj način
bilo je moguće dobiti samo jedan primjerak ploče koju se
dalje umnažalo kopiranjem i slalo na druge radiopostaje
u državi (koje su se nalazile u svim većim gradovima).
Te su ploče služile isključivo za emitiranje putem radija.
Nažalost, najveći dio je nestao ili su namjerno uništene
nakon rata. Nekadašnji djelatnici Radio Zagreba govorili
su kako su nakon Drugoga svjetskog rata lopatama bacali
ploče u kamione koji su ih odvozili na smetlište. Note za
svaki novi šlager ažurno je tiskao zagrebački Muzičko-
nakladni zavod
Albini.
Dugogodišnji kolekcionar glazbenih izdanja
ing. Eduard Čapka, koji je surađivao s Krakerom na
izboru glazbe za izdanja
Glazbenog spomenara
, napis-
ao je jedan od najiscrpnijih životopisa Andrije Konca
koji se nalazi na izdanju posvećenom upravo ovoj
zaboravljenoj legendi. Između ostalih vrijednih infor-
macija i izvora, Čapka navodi časopis
Hrvatski krugo-
val
broj 8/1945. iz kojeg saznajemo da je na programu
Radio Zagreba, 23. travnja 1945. emitirana posebna
emisija posvećena
tisućitom nastupu Andrije Konca
pred mikrofonom. Uz Konca nastupio je i tenor Zlatko
Šir koji je tom prilikom pjevao samo Koncove skladbe.
Inače, Šir je bio profesor pjevanja na Muzičkoj aka-
demiji u čijoj je klasi klasični belcanto diplomirala naša
cijenjena sisačka profesorica solo pjevanja i sopranis-
tica Marica Pernar. Osim Čapke, život i karijera Andrije
Konca posljednjih nekoliko godina zaokuplja i Veljka
Lipovšćaka, urednika
Glazbenog spomenara
koji pri-
prema opsežan rad posvećen Koncu.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, uz Andriju
Konca djelovali su i drugi estradni pjevači, poput Vali
Hohnjec, Miroslava Golića, Mehe Sefića, Fulgencija
Vucemilovića, Miljenka Sutlovića, Branka Radovića,
ženskog trija Delinski te renomirani pjevači narodnih
pjesama
Duo Sutlović
(dalmatinske pjesme), Ružica
Kaušić i Zlatko Krček (slavonske), Hamdija Samardžić
(bosanske) i drugi. Ipak, Andrija Konc bio je najpopu-
larniji, a osobito među ženskom publikom. I dok su
poslije rata većini spomenutih pjevača onemogućeni
daljnji estradni nastupi, Koncova pjevačka i životna
karijera završila je vrlo tužno i ostala je obavijena
velom tajne.
Prema nekim kazivanjima, odmah nakon
rata bio je uhićen i sproveden u jedan sabirni logor
u predgrađu Zagreba. Poznata je priča da je Konc sa
sobom u logor ponio gitaru na kojoj je često svirajući
kratio zatvorske dane. Poslije je, navodno, bio viđen i
u jednom drugom sabirnom logoru kraj Siska, iz kojeg
je pušten negdje u ranu jesen 1945. godine. U Zagrebu
je u to vrijeme vjerojatno ostao bez stana pa se privre-
meno sklonio kod svojih znanaca u nekom selu kraj
Bjelovara. Nakon toga, krajem 1945. godine, izgubio
mu se svaki trag. Eliza Gerner u svojoj knjizi “U sjeni
stoljeća koje odlazi” navodi da je 1945. odveden u logor,
vjerojatno zato jer je bio zvijezda u NDH, dok lokalni
izvori spominju likvidaciju Andrije Konca u samom
Notno izdanje Albini iz 1943. godine
(fotografija preuzeta sa e-aukcije eLibar.net)
Trio Delinski
Andrija Konc