Basic HTML Version
baština
baština
baština
baština
baština
baština
riječi
153
Posljednje utočište slavnoga hrvatskog
tenora
Na inicijativu Hrvatske vojske, za vrijeme rata
1992. godine, kod Krakera se reedirala ploča sa starim
vojnim orkestrima nazvana „Stare slave djedovina“. Taj je
projekt privukao pozornost izdavačke kuće
Croatia Records
koja je također sudjelovala u njegovoj realizaciji. Tako je nas-
talo izdanje „Glazbeni spomenar“, kojim je Hrvatska nak-
lada zvuka i slike predstavila glazbu snimljenu u Hrvatskoj
od 1900.-1950. Ljubitelji glazbe i kolekcionari ploča napo-
kon su dobili priliku poslušati glazbu koja je sa najvećom
pozornošću i vrhunskom analognom tehnikom snimljena
s šelak-ploča sa 78 o/min. u studiju Kraker u Sisku. Na
svakom omotu ovoga izdanja postoji objašnjenje kako je
riječ o „posebno povijesno vrijednim snimkama koje pri-
kazuju jedno glazbeno i društveno doba te stanje tehnike
u vrijeme kada su nastale. Greške koje su na pločama nisu
bile na izvornim snimkama, već su bile na pločama s kojih
je presnimljen ovaj program. Ove presnimke ne mogu se
uspoređivati sa snimkama nastalim prema današnjim
standardima visokokvalitetne suvremene proizvodnje.“
Do danas je nastalo petnaestak reedicija, čime se iscrpio
sav materijal koji se mogao naći kod naših sakupljača i u
arhivima radiopostaja.
Jedno takvo izdanje posvećeno je zaboravljenom
velikanu hrvatske zabavne glazbe Andriji Koncu, jednom
od najpoznatijih pjevača četrdesetih godina 20. stoljeća
u Hrvatskoj. Svjedoci su za života prenijeli priču kako se
kasnije vrlo popularan pjevač Ivo Robić sakrivao iza zas-
tora učeći direktno od Konca tijekom snimanja hitova koje
je ispjevao. Međutim, Robić nikada nije dosegnuo takvo
interpretativno niti tehničko umijeće, niti je bio toliko
popularan kao njegov, kasnije zaboravljeni, uzor Andrija
Konc. Njegovo ime potpuno je iščeznulo iz našega glaz-
benog sjećanja slijedom uvriježene prakse prešućivanja
nepodobnih
. Konc je bio izvanredan tenor, a veći dio
njegovog repertoara činile su operetne pjesme i šansone,
od kojih je mnoge i sam skladao. Uz njega je djelovalo još
desetak popularnih pjevača kod nas, ali teško da se ijedan
mogao mjeriti s njim. Rođen je 10. rujna 1914. godine u
Somboru gdje je sa svoje dvije sestre i roditeljima proživio
prvu mladost i školovanje. Pjevao je, moglo bi se reći odu-
vijek. Preselivši se u Zagreb oko 1936. godine, odlučio se
školovati na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u pjevačkoj
klasi profesora Lava Vrbanića kod kojeg je i diplomirao.
Najprije je pjevao u zboru HNK, da bi uskoro počeo nas-
tupati i kao estradni solist. U kratkom vremenu postao
je vrlo popularan. Od 1939. godine stalno je nastupao
na Radio Zagrebu, najčešće u emisijama „vedrih večeri“ s
aktualnim šlagerima, pretežito domaćih skladatelja Oskara
Piskera, Milana Asića, Eduarda Gloza, Rikarda Šimačeka,
Blanke Chudobe, koja je i sama bila radiopjevačica i dru-
gih. Osim na radiju, pjevao je u najelitnijim zagrebačkim
lokalima, snimao je gramofonske ploče, gostovao u ino-
zemstvu. Njegova je zvijezda naglo zasjala tek početkom
Drugoga svjetskog rata, ali se isto tako naglo i nepovratno
ugasila odmah i neposredno nakon prohujalog ratnog
vihora. U razdoblju od 1941. do 1944. godine bio je, sas-
vim sigurno, hrvatski pjevač broj 1. Repertoar pjesama koje
je pjevao bio je golem. Čitavo to vrijeme nastupao je na
bezbroj priredaba i koncerata, a njegov se osebujan i pre-
poznatljiv glas svakodnevno mogao čuti na frekvencijama
Državne krugovalne postaje Zagreb. U više navrata nas-
tupio je i u Sisku, u tadašnjoj dvorani Hrvatskoga doma
smještenoj uz Veliki kaptol. Kraker se živo sjeća kako je kao
dječak trčao vidjeti kako ljudi masovno dočekuju slavnoga
pjevača na sisačkom željezničkom kolodvoru i prate ga do
koncertne dvorane pjevajući putem pjesme koje su upravo,
zahvaljujući njegovoj interpretaciji, postale hitovi.
Nažalost, kako u to vrijeme u Hrvatskoj nismo
imali razvijenu diskografiju, njegov glas gotovo i nije
ostao zabilježen, a ukoliko je i bio, te su ploče nakon rata
uglavnom izgubljene ili uništene. Stoga kasniji naraštaji
nisu bili u mogućnosti čuti izvedbe tada najpopularnijih
šlagera domaćih i stranih skladatelja. Što se diskografije
tiče, neki podaci navode da je u početku svoje pjevačke
karijere 1938. godine u Zagrebu za tvrtku „Edison-Bell-
Penkala“ snimio tri gramofonske ploče na kojima, uz klavir-
sku pratnju, pjeva tadašnje šlagere
Noćas
(tango iz opere
„Na plavom Jadranu“, E. Gloz-Markez),
Ča je lipo u Splitu
živit
(S. Altaraz), tango
Hvala
(S. Strahov – R. Lazić), tango
Gitaro, druže moj
(E. di Lazzaro – S. Strahov) te na tali-
Studio i Zbirka „Kraker“ u podrumu kuće Krakerovih