Basic HTML Version
baština
baština
baština
baština
baština
baština
riječi
155
Bjelovaru, premda nema izravnih dokaza. Poznavatelji
njegova života i umjetničkog djelovanja ističu kako je
njegova popularnost u najomraženije vrijeme hrvatske
povijesti bila jedinim razlogom njegove pogibije, uko-
liko za nju nije postojao i kakav privatni povod, kakvi
su se u prvim poratnim godinama rado stavljali pod
legitimitet ideološke nedodirljivostii. Navodno se
Andriji Koncu gubi svaki trag nakon ulaska u zgradu
bjelovarske OZNA-e 1945. godine. To je i posljednje
što se zapravo zna o njemu. Misterij njegovog nes-
tanka nije do danas istražen niti razjašnjen, kao što
je najčešće slučaj sa žrtvama komunističkog režima
u Hrvatskoj. Nikada se nije saznalo što se zapravo
dogodilo. Puštene su lažne glasine kako je Konc volio
nastupati odjeven u ustašku odjeću, o čemu ne post-
oji niti jedan sačuvani dokaz. Poslije toga njegove su
snimke bile zabranjene i oni koji su ga slušali, činili su
to u tajnosti kako ne bi nastradali.
Originalne ploče ili snimke s glasom Andrije
Konca danas su velika rijetkost. Na ploči iz serije
Glazbeni spomenar, posvećene Andriji Koncu, nalazi
se 16 izvornih snimki s njegovih ploča koje su, pravim
čudom, iako vrlo rabljene ipak i u takvom stanju ostale
sačuvane te su pronađene kod pojedinih građana i dis-
kofila. One su dokument davno minulog vremena, a za
povijest hrvatske zabavne glazbe predstavljaju pravu
dragocjenost jer omogućuju da se i nakon više od pola
stoljeća može čuti i nekada nadaleko poznati glas
Andrije Konca, kao i dio pjesama koje su u mračnim
godinama Drugoga svjetskog rata u puku podržavale
vjeru, ljubav i nadu. Osim već spomenutih pjesama
na hrvatskom jeziku, na ovom izdanju nalaze se i
sljedeće pjesme:
Zar ne znaš
(tango iz operete “Pjes-
mom kroz život“, M. Asić – D. Rubin),
Bila je varka
(A. Konc – N. Neugebauer), valcer
Oprosti
(D. Tišljar
– N. Neugebauer), brzi fox
Majko
(C. A. Bixio – N.
Neugebauer),
Kroz noć
(G. Matanović – D. Vunak),
Na
povratak tvoj čekam
(M. Polo – B. Delinski),
Ne pitaj
(A. Konc – N. Neugebauer), fokstrot
Priča se nastavlja
(M. Asić – N. Neugebauer) i tango
Jedino palme znaju
(Ž. Ljujić). Izdavanje ovog nosača zvuka omogućili su
vlasnici privatnih zbirki gramofonskih ploča, a najveći
dio snimaka preuzet je sa decelitnih ploča Državne
krugovalne postaje Zagreb, koje je od propasti spasio
pokojni tehničar iste ustanove Ignaz Kozina, a posli-
je su došle u vlasništvo Zlatimira Fabijanića. Ostale
snimke su iz zbirke Eduarda Čapke i Ive Mirnika.
Međutim, projekt reedicije sačuvanih snim-
ki Andrije Konca realiziran je 1993. godine, jer je
tehnologija u posljednjih dvadeset godina nezamis-
livo napredovala. Iz današnje perspektive, riječ je o
prilično lošem uratku jer današnji digitalni softveri
omogućuju nemjerljivo bolju i čišću reediciju kojom
se uopće ne gubi na zvučnoj kvaliteti snimke. Od
ukupno 38 pjesama za koje danas zna jer ih je tol-
iko sačuvano, Kraker u svojoj zbirci posjeduje njih
11 pohranjenih na 8 originalnih nosača zvuka (7
decelitki i ploča snimljena u Elektrotonu na kojoj je
Konc otpjevao pjesmu
Snivaj
). Doduše, sve su te
ploče prilično oštećene sviranjem. Unatoč tome, uz
pomoć najnovije tehnologije Kraker bi mogao iznova
reedirati cjelokupan sačuvani opus Konca u primam-
ljivo izdanje romantičnih pjesama koje se i dandanas
pjevaju, a malo tko zna da ih je upravo ovaj glazbeni
velikan svojim nadahnutim izvedbama ovjekovječio.
Naime, osim u Hrvatskoj, Konc je nekoliko ploča sni-
mio i u Mađarskoj, odakle su vjerojatno potekli njegovi
preci, a Mađari ga zbog podrijetla smatraju svojim
pjevačem. U istraživanjima, Lipovšćak je došao do
podatka da je u Mađarskoj sačuvano još 8 ploča s
ukupno 16 pjesama u izvedbi Andrasa Koncza, kako
ga tamo potpisuju. Izvori Koncovih ploča nalaze se
u Glazbenoj zbirci Nacionalne sveučilišne biblioteke
i u fonoteci Mađarskog radija, a privatni kolekcionar,
nekadašnji suradnik odjela za restauraciju snimaka na
Mađarskom radiju posjeduje sve snimke koje je Konc
snimio u Budimpešti. Također je moguće da je dotični
kolekcionar od posljednjeg podatka, koji datira iz
1997. godine, otkrio još koju nama nepoznatu snimku
Koncova glasa.
Naš je zadatak stupiti u kontakt sa kolek-
cionarom i ustanovama koje čuvaju te snimke (na
čemu se upravo radi) te dogovoriti radni sastanak u
Budimpešti tijekom kojega bi Kraker, uz pomoć svo-
jih uređaja (a zna se da Kraker posjeduje najbolje
opremeljen studio u državi), na licu mjesta presni-
mio materijale s izvornih gramofonskih ploča kako bi
snimka bila zadovoljavajuće kvalitete. Nakon detaljne
digitalne analize i obrade zvuka, dobili bismo prvi
cjeloviti album visokokvalitetnih zvučnih zapisa svih
sačuvanih pjesama koje je četrdesetih godina prošloga
stoljeća otpjevao proslavljeni Andrija Konc. Ovakav
zanimljiv, svrhovit i plemenit projekt, koji bi trebao
biti realiziran suradnjom dviju država (Hrvatske i
Mađarske), mogao bi potaknuti i druge slične surad-
nje i projekte, a najvjerojatnije bi se mogao financirati
iz fondova EU.
I opet smo se, razmatrajući sudbinu onoga do
čega bi nam trebalo biti stalo iz nemalog broja razlo-
ga, vratili do poražavajuće činjenice da se, ukoliko
nešto želimo poduzeti, moramo osloniti na pomoć
izvana, a neko je drugi počesto taj o kojemu ovise
naša sretna rješenja za koja nije dovoljno znati i htjeti,
već treba imati i široku podršku ljudi koji prepoznaju
i vrjednuju posebnu kategoriju koristi koja se ovdje
ne da srozati na razine materijalnog poimanja. Kada
rezimiramo, čini se da se sve današnje potrage daju
svesti na potragu za - čovjekom.
Za poštenje, dosta! – kratko je moj domaćin
komentirao ovaj tekst, bacajući se u potragu za starim
crno-bijelim fotografijama koje će potkrijepiti neke
ovdje iznesene činjenice i otkriti nam lica ljudi koji
su nekada davno prolazili ulicama našega grada. Do
neke sljedeće zgode; kada će u Sisku zablistati Zbirka