Basic HTML Version
134 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
nisam imala kapaciteta za takve razgovore, pogotovo jer je postajao sve frustriraniji i sve zaljubljeniji što sam ja bila
hladnija. Zapravo, nisam htjela da raskine s curom, nisam htjela ni da me zove toliko, nisam još ni izdaleka prebolila
bivšeg dečka s kojim sam bila godinama...
- Hoćeš se vidjeti s onim svojim večeras? Možda bi ti to popravilo raspoloženje..
- Ne znam što bi mi popravilo raspoloženje u ovom trenu, možda dobitak na lotu, da odjebem odavde – depru
je cuga počela pretvarati u agresivnost.
- Bože moj, bit ćeš večeras super društvo, već vidim...
Magdalena i Sandra priključile su se kad sam već bila pripita, sve su izgledale prekrasno, ulašteno, svježe,
namirisano. Magdalena je imala dečka, znala sam, nestat će negdje oko jedan, jer je on sad na pivi s dečkima, ljupko
će se pozdraviti sa svima, nakon dvije cuge s pogledom u očima – drago mi je što nisam na vašem mjestu, već sam
prestara za ova sranja. Još par ispita do kraja faksa pa udaja, dječica, posao i eventualno koja kava uz prigodni SMS za
Božić, Novu godinu ili tako nešto. Više je bila u svom budućem životu negoli sadašnjem, tako i kad je bila s nama kao
da i nije. Sandra je isto bila pri kraju, imala je već vezu za job poslije faksa, u Zagrebu, s dobrim perspektivama. Dečka
nije imala niti ga je tražila u Sisku ili na faksu, jer su sve to bili luzeri i nezreli dječaci s kojima ne želi gubiti vrijeme.
Naći će ga u poslovnim krugovima, kad se bude kretala među ambicioznim, zrelimmuškarcima. Ostalo je zvala „privre-
menim aranžmanima“...Jedino je Maja dijelila moje muke s faksom, a i ona je bila dalje u ispitima i svakako imala bolji
društveni život od mene jer je u krajnjoj liniji imala i više vremena i pristojan džeparac od staraca.
Danas sam se osjećala kao šupak.
Nije mi se uopće dalo govoriti o svom raspoloženju, jer tko bi me uopće mogao shvatiti od njih? Mogle bi me
eventualno žaliti, tapšati po ramenu - bit će bolje - ili mi držati bukvicu s visoka kako je, jebemu, život takav, kako sam
sad odrasla i kako se trebam snaći kako znam i umijem i igrati s kartama koje su mi dodijeljene.
Jesam li postala ogorčena? Onaj tip ljudi koji sam uvijek pomalo prezirala kao žrtve vlastitog samosažaljenja?
Gledala sam ih negdje iz svoje glave i razmišljala o čemu se radi, zašto se osjećam tako trulo u njihovom prisus-
tvu, tako promašeno? One mi to nikad nisu podcrtavale. Znači, stvar je u meni. Život mi je dodijelio par usranih karata,
a ja ne znam blefirati. Dosad sam uvijek igrala iz zajebancije jer nisam imala što izgubiti, bilo mi je dobro, imala sam
sigurnost. Sad više nemam i preznojavam se, ne znam što s njima učiniti i još gore, uspaničeno pokušavam pročitati
do jučer prijateljska lica – koliko su se i jesu li se promijenila, jesu li čekali ovaj trenutak kako bi mi utrljali nešto u nos
ili podmetnuli nogu, a oni najgori i zabili nož u leđa? Sve mi je visilo- i faks i posao i obitelj . Odjednom sam spoznala
drugu stranu svega onoga što mi je do jučer bilo poznato...A pogotovo osjećaj samoće i otuđenosti...
U svakom slučaju, ne mogu trenutno ništa pametno učiniti, vani sam, pa najbolje da popijem još koju. Na
stolu su bila i neka pića momaka koji su nas sa strane promatrali sa sjajem u očima..Popila sam svoja i samo čekala da
mi netko priđe da budem neugodna i cinična...Vjerojatno sam tako i izgledala jer se to nije dogodilo...Na meni je bio
minjak, neka bluzica i srebrne čizmice, šminka, frizura, kompletna fasada samopouzdanja. I šupljina iznutra koja je iz
minute u minutu bila popunjavana votkom.
Uskoro sammanje mislila a više se smiješila, nogice su se već počele tresti u ritmu glazbe, a oči prelaziti muška
lica u blizini, hedonizam je proradio. Nažalost, ništa zanimljivo, snuždeno sam konstatirala, popila gutljaj i oblizala
usne koje su se silno htjele ljubiti večeras.
Magdalena je nestala, nas tri ostale, već smo u miješanom društvu, s nekim dečkima kretali prema disku. To
je značilo kako se sve zatvara u gradu i nemamo kamo drugdje a raspoloženje je bilo već dobrano zagrijano. Maja se
hihotala s Bojanom, znači zbarili su se i sad se idu malkoc napaljivati na podiju, jer naime, teško da će uz onu buku
moći razgovarati. Sandra je raspravljala s Karlom, bivšim brijačem, u fazi- neka ide sa mnom do tamo, ako ne bude
nešto bolje, poslužit će i on. Moja dva pratioca su pričala međusobno, podjebavajući se neukusno tko će mene dobiti.
U disku je bila teška gužvetina i vrućina. Palila sam već tko zna koju cigaretu, manevrirarujući između tuđih
čikova s cugom u ruci do nekog mjesta za šankom ili uza zid gdje mogu stati i odložiti torbu i čašu i promotriti koga
ima. Na jedvite jade sam uspjela, okrenula leđa ovoj dvojici i počela plesuckati. Sama sebi bila sam zabavna, mozak mi
se totalno isključio, bila sam pijana, nisam gledala ni gdje su one dvije ni bilo tko koga poznajem. Dok nije prošao ON.
Mislav je bio moja fantazija već nekoliko godina, prvo kao lice iz grada, lijep klinac koji će biti komad kad odraste, a kad
je odrastao, mračni predmet žudnje. Latentno je postojao uvijek negdje u mojoj glavi, kad sam konačno to priznala
Sari, kad mi nije više bilo neugodno, jer nisam ni znala tko je on, okrenula se u smjeru mojeg diskretnog upiranja
prstom na šetnici i rekla: Ah,on... Pa naravno, nisi ti ni blesava. Zove se Mislav, ne znam kako nemaš pojma tko je on,
pa naganja ga pol sisačkih sponzoruša, starci su mu gnjusno bogati, on ti uglavnom sad u Zagrebu živi, tamo studira,
nedavno je raskinuo s Kristinom, bili su duuuugo skupa. Ima dvije sestre, jedna živi u Americi, on je najmlađi. Sestre
nisu nešto posebno, on je zbilja bombon.
Mislav je bio tu, nadomak moje ruke, koja se sama ispružila i uhvatila ga za zapešće. Zaustavio se i zbunjeno
me pogledao a ja sam objesila pijani osmijeh od uha do uha, uzela mu čašu iz ruke, otpila gutljaj i vratila... Produžio je
dalje a dečki s kojima je bio u društvu okrenuli su se par puta uz neko očito komentiranje. Na šanku, s novom čašom
u ruci, razmišljala sam gdje sam ostavila stvari, ovo je već bila faza sužene percepcije i lošeg pamćenja. Uz mene je
stajao drugi dečko kojeg sam snimila jednom prilikom na svom rođendanu, kako mu je ono ime, Tomislav? Ljepuškast