Page 128 - Rijeci_3_2012_za_web

Basic HTML Version

proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
123
- Služi da se unutra poslože domaći izdajnici,
okupatorske sluge. Ujkani, švabobrani, bradonje i ostali
– preduhitri ga Omerćahić.
- Ah, tako – prozbori Đorđe. Transporti s
domaćim izdajnicima koje su partizanima izručili Englezi
svakodnevno su išli iz Austrije prema unutrašnjosti zem-
lje. I on je otpremio neke za Jesenice. Repatrijacija.
Đorđe povuče novi dim i još jednom pažljivo
odmjeri rov. Išao je preko polja i pretvarao se u tanku crtu
u podnožju šume.
- Pokriće ih crna zemlja – reče Đorđe.
- Ja… Trebali su na to prije misliti – odgovori
Omerćahić.
Snažno uvuče dim. Ipak, lice mu se smrkne. Nije
mu bilo drago što je vidio rov. Borba se, znači nastavlja,
itekako se nastavlja – pomisli. I pravog mira neće nika-
da biti. Baci cigaretu u prašinu. Mahne vozaču i majoru
Omerćahiću. – Hajdemo odavde – reče – Što pre.
Vozač upali motor i dizel mašina zabrunda. Sje-
tio se silnih kolona izbjeglica koje su bježale pred njima.
Govorilo se da ih je desetke tisuća. Sad, pred kraj rata
neprijatelj je izgubio demonska obilježja koja je imao
dok je bio nadmoćniji. Sve više ih je promatrao kao hrpu
jadnika, zabludjelih ljudskih bića. Nije bio za takvu vrstu
osvete. Hoće li ih Tito sve poslati pod zemlju? – zapi-
tao se. Nemoguće, nema dovoljno zemlje za takav čin
– zaključi u sebi da se utješi.
Nije to dobro, poželi reći, ali se suzdrži. Potom
pogleda svoje suputnike. Poznavao ih je dugo, i
Omerćahića i vozača, bili su dobri momci. Rat ih je malo
rasturio, ali zapravo su obojica bili pošteni. Ipak, osjetio
je nalet dotad nepoznatog straha i zadržao je jezik za
zubima. Ljudi koji su bili u stanju da napune onaj rov
leševima, bili su u stanju napraviti svašta.
Navečer je sanjao veliko polje presječeno dugim
ravnim rovom Kad je bolje pogledao bio je tu još jedan
rov, pa još jedan. Čitavo polje pokriveno je rasterom
rovova, savršeno ravnih. Polje se naglo pretvara u školsku
ploču. Đorđe je učenik i učitelj mu daje iskrzani drveni
trokut i kaže: Dovrši crtež tako da upišeš pravce! – Ali to
nije crtež! To je zemlja, svježe iskopana – vikne Đorđe. –
Ako ne povučeš liniju bićeš izbačen iz škole – reče profe-
sor. Đorđe se probudi.
(Ulomak iz romana
Jugo puzzle
)