Basic HTML Version
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik ž
riječi
5
slavenske te da prijeti opasnost od raspada Jugoslavije,
a da nije riješeno pitanje državnosti Srbije. Zato srpski
narod ne može spokojno očekivati budućnost u takvoj
neizvjenosti, pa se pledira da Srbija definira svoj nacio-
nalni interes i da jasno sagleda svoje ekonomske i nacio-
nalne interese kako ne bi bila iznenađena događajima.
Slijedom toga, i s obzirom na to da su Srbi živjeli u pet od
šest tadašnjih republika u Jugoslaviji, potpuno je jasno da
rješavanje državnosti Srbije i definiranje srpskog naciona-
lnog interesa podrazumijeva stvaranje jedinstvene srpske
države koja bi obuhvaćala sva područja na kojima žive
Srbi, što bi dovelo do prekrajanja postojećih republičkih
granica, ugrožavanja interesa drugih naroda i do rata, pa
je zbog toga Memorandum velikosrpski državni projekat.
2.
Posebno se inzistira na uspostavljanju punog
nacionalnog i kulturnog identiteta srpskog naroda neovis-
no o tome u kojoj se republici ili pokrajni nalazio, što se
tretira kao njegovo historijsko i demokratsko pravo. Time
se praktički traži i političko i teritorijalno jedinstvo srpskog
naroda što nije ništa drugo nego zalaganje za koncept
Velike Srbije.
3.
Plasira se teza da Srbija tijekom Drugog
svjetskog rata nije bila u položaju da ravnopravno sudjel-
uje u donošenju odluka koje su prejudicirale buduće
međunacionalne odnose i društveno uređenje Jugoslavije.
Da na Drugom zasjedanju AVNOJ-a Srbi nisu imali svoje
legitimne predstavnike jer su vijećnici birani iz srpskih
vojnih jedinica i članova Vrhovnog štaba koji su se zatekli
na teritoriju Bosne i Hercegovine, za razliku od vijećnika
drugih republika koji su došli na zasjedanje sa svojeg
teritorija i koji su iza sebe imali nacionalne političke orga-
nizacije s izrađenim stavovima i programima. Dakle, tvrdi
se da su Srbi od samog početka, od prvog formuliranja
budućeg uređenja Jugoslavije, bili u neravnopravnom
položaju. U tom smislu u Memorandumu piše:
„Položaj Srba morao je biti blagovremeno
razmotren i regulisan sa stanovišta njihovog nacionalnog
integriteta i nesmetanog kulturnog razvoja, a ne da to
izuzetno pitanje ostane otvoreno za rešenja koja pogađaju
vitalne interese srpskog naroda.“
Izložena teza naravno dovodi u sumnju i
međurepubličke granice čije je utvrđivanje počelo na
Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 1943, što dalje
znači da te granice treba revidirati. Kako se to ne može
ostvariti bez ugrožavanja interesa drugih naroda i bez
ratne opcije, takav stav također je svojevrstan zahjtev za
konstituiranje srpske države koja bi obuhvaćala sve teri-
torije na kojima žive Srbi.
4.
Poznata je i u srpskom narodu relativno široko
prihvaćena teorija zavjere protiv Srba, čiji su tvorci i nos-
ioci najčešće: Vatikan, Kominterna, katolički narodi Jugo-
slavije, a ponajprije Hrvati i Slovenci. Tu temu eksploat-
ira i Memorandum kako bi dokazao ugroženost srpskog
naroda i njegov inferioran položaj u Jugoslaviji. Navodi
se primjer stava Kominterne koja srpski narod tretira kao
ugnjetačku naciju, zbog čega prije Drugog svjetskog rata
nije stvorena srpska komunistička partija, dok su Sloven-
ci i Hrvati imali svoje nacionalne komunističke partije
i tako zadobili odlučujući utjecaj u CK KPJ poslije rata.
Ovome se dodaje dugogodišnja suradnja Hrvata - Tita i
Slovenca- Kardelja, kao odlučujućih faktora vlasti, što je
pridonijelo formiranju hrvatsko-slovenske koalicije protiv
srpskoga naroda. To se ističe i potencira kao upozorenje
Srbima kako bi ih se pridobilo za akciju “ispravljanja”
dugogodišnjih nepravdi, zavjera i podcjenjivanja srpsk-
oga naroda u Jugoslaviji, za uspostavljanje države kakva
srpskom narodu pripada na temelju njegove brojnosti i
historijskih zasluga za formiranje zajedničke države, što
je, zapravo, zalaganje za velikosrpsku državu.
5.
Kako bi se istaknulo i potenciralo to neotuđivo
i skoro prirodno pravo srpskoga naroda da vodi glavnu
i odlučujuću riječ u državnim poslovima tadašnje
Jugoslavije, objavljuju se statistički podatci o velikoj i
značajnoj razlici između broja Srba i broja drugih naroda
u nacionalnoj strukturi Jugoslavije. Iznosi se podatak da
izvan teritorije SR Srbije živi znatno više Srba nego što je
u Jugoslaviji Slovenaca, Albanaca i Makedonaca, uzetih
pojedinačno, a skoro isto koliko i Muslimana. Ovakvim
i sličnim statističkim podatcima sugerira se neophod-
nost i nužnost dominantnog utjecaja srpskog faktora na
vođenje politike u Jugoslaviji, što je varijanta preuređenja
Jugoslavije u velikosrpskom duhu.
6.
Kompletan tekst Memoranduma prožet je isti-
canjem srpskih žrtava palih za oslobođenje i zajedničku
državu i prolijevanje srpske krvi za iste vrijednosti. Na
tome se inzistira kako bi se dokazalo srpsko historijsko,
moralno i ratničkom slavom stečeno pravo na povlašten
status i glavnu ulogu Srba i Srbije u upravljanju državom.
U Memorandumu piše da je srpski narod u Hrvatskoj
imao odlučujuću ulogu u NOB-u, da je ravnopravnost
Srba u Hrvatskoj svojom krvlju stečena tekovina, da su
stvaranju srpske Vojvodine u revoluciji 1848. svojom
krvlju pomogli i Srbi iz Srbije. Elaborira se i poznata teza
Dobrice Ćosića o srpskim pobjedama u ratu i porazima
u miru:
„Reč je prvenstveno o srpskom narodu i njegovoj
državi. Nacija koja je posle duge i krvave borbe ponovo
došla do svoje države, koja se sama izborila i za građansku
demokratiju i koja je u poslednja dva rata izgubila 2,5 mil-
iona sunarodnika, doživela je da joj jedna aparatski sas-
tavljena partijska komisija utvrdi da posle četiri decenije u
novoj Jugoslaviji jedino ona nema svoju državu. Gori isto-
rijski poraz u miru ne da se zamisliti.“
Pozivanje na srpske žrtve i prolivenu krv u rato-
vima za oslobođenje, tijekom XIX. i XX. stoljeća, samo je
još jedan vapaj, još jedan krik i žal za državom kojom će
vladati Srbi i uživati blagodati svojih ratnih pobjeda, što
je također jedan model velikosrpske ideje koja je domi-
nantna teza Memoranduma.
7.
Ključni agrumenti Memoranduma odnose se
na detalje kojima treba izazvati revolt srpskog naroda i
usmjeriti ga na akciju za promjenu odnosa u državi u
cilju jačanja velikosrpskog utjecaja. Tako se do neslućenih
razmjera preuveličavaju problemi koje srpski narod ima u
Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.