Basic HTML Version
4
riječi
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
Moljevićev projekt Velike Srbije
Glavni četnički ideolog, čovjek od najvećeg povjerenja
Draže Mihailovića i ličnost čiji je referat na poznatom
Svetosavskom kongresu održanom u selu Ba 27. siječnja
1944. usvojen kao rezolucija kongresa, banjalučki
advokat doktor Stevan Moljević još je 30. lipnja 1941.
objavio u Nikšiću knjižicu pod naslovom «O našoj državi
i njenim granicama». Riječ je o Moljevićevu projektu
buduće države Jugoslavije koja bi bila uređena na federa-
tivnim temeljima, s tri federalne jedinice ( Srbija, Hrvat-
ska i Slovenija ). Srpska federalna jedinica obuhvaćala bi
cijelu Bosnu, Mostar, Metković, Šibenik, Zadar, Ploče,
Dubrovnik, Karlovac, Osijek, Vinkovce, Vukovar, zatim
Péchuh
,
Temişoar
,
Vidin, Kyustendil, cijelu Makedoniju i
sjevernu Albaniju. O svom projektu Moljević piše:
«
Srbima se nameće danas kao prva i osnovna
dužnost: da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja
ima da obuhvati celo etničko područje na kome Srbi žive
i da joj osiguraju potrebne strateške i saobraćajne linije i
čvorove, te privredna područja kako bi joj bio omogućen
i obezbeđen slobodan privredni, politički i kulturni život i
razvitak za sva vremena...Srbi svoju istorijsku misiju mora-
ju ispuniti a moći će to učiniti samo ako budu okupljeni
u homogenoj Srbiji u okviru Jugoslavije koju će nadahnuti
svojim duhom i dati joj svoj pečat. Srbi moraju imati hege-
moniju na Balkanu, a da imaju hegemoniju na Balkanu,
moraju prethodno imati hegemoniju u Jugoslaviji.»
Taj spis Moljević objavljuje sredinom1941. godine
kada je Jugoslavija već okupirana i kada je njena vojska
kapitulirala, a Hitler u svojim osvajačkim pohodima bio
na vrhuncu. Takve okolnosti Moljević tumači na sljedeći
način:
«Treba iskoristiti ratne prilike i u povoljnom
momentu zaposesti na karti označenu teritoriju, očistiti
je pre nego što se iko pribere i sa jakim odredima zauzeti
čvorna mesta: Osijek, Vinkovce, Slavonski Brod, Knin,
Šibenik, Mostar, Metković, pa teritoriju sa pomenutim gra-
dovima osloboditi od nesrpskih elemenata: krvice odmah
kazniti a ostale iseliti, Hrvate u Hrvatsku, a muslimane u
Tursku ili, eventualno u Albaniju, a ispražnjene teritorije
naseliti srpskim izbeglicama koje se nalaze u Srbiji.»
Stevan Moljević ostaje glavni promotor i službeni
tumač ratnih i nacionalnih ciljeva četničkog pokreta
i četničke vizije države prije rata, za sve vrijeme rata, a
početkom 1944. sudjeluje u radu Pripremnog odbora za
Kongres. U radu tog odbora dolazi u sukob sa Živkom
Topalovićem koji je tražio da četvrta federalna jedinica
bude Bosna, da se na referendumu naroda poslije rata
donese odluka o obliku vladavine ( monarhija ili repub-
lika), da delegati Kongresa budu iz političkih stranaka i iz
Ravnogorskog pokreta, dok je Moljević tražio da Kongres
bude iskuljučivo ravnogorski. Moljević je odbio sugestiju
predsjednika jugoslavenske izbjegličke vlade Slobodana
Jovanovića o jugoslavenskoj orijentaciji, koju treba da
istakne Kongres. Išao je dotle da je predlagao prekidanje
veza s jugoslavenskom emigrantskom vladom.
Uz Moljevića je stao i Draža Mihailović, koji je
na Kongresu u selu Ba 27. siječnja 1944. godine pod-
nio glavni politički referat koji je pretočen u rezoluciju
Kongresa. Moljević postaje predsjednik Izvršnog odbora
Centralnog nacionalnog komiteta i prvi politički savjet-
nik Draže Mihailovića. Time u četničkom pokretu prestaje
svaki utjecaj Dragiše Vasića i Živka Topalovića, koji su se
protivili Moljevićevoj koncepciji. Pokreće se list s naslo-
vom «Ujedinjeno srpstvo» u kojem programske tekstove
o srpskom nacionalnom pitanju piše Moljević, koji je i dao
ime listu. Dakle, sve Moljevićeve ideje o projektu Velike
Srbije iz 1941. prihvaćene su i legalizirane na četničkom
Kongresu u selu Ba 27. siječnja 1944. godine.
Svi Srbi u jednoj državi
Memorandum SANU objavljen u javnosti kra-
jem rujna 1986. samo je nastavak kontinuiteta i inici-
jalni akt kojim je praktično počela drama jugoslavenskih
naroda i raspada Jugoslavije. Uslijedili su ratovi sa stra-
hovitim žrtvama, nezamislivim zločinima, stradanjima
civila (staraca, žena i djece), s opsadama, razaranjima,
uništavanjem i spaljivanjem sela i gradova, progonima,
iseljavanjem i raseljavanjem čitavih regija, koncentracijs-
kim logorima, silovanjima, rušenjem kulturnih i vjerskih
objekata, masovnim ubijanjem i genocidom.
Memoradnum SANU predstavlja elaborat, pro-
gram i manifest velikosrpske državotvorne ideje; apel
za uspostavljanje srpskog nacionalnog, državnog i kul-
turnog prostora bez obzira na republičke granice; zahtjev
za reviziju međurepubličkih granica uspostavljenih na
zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 1943; traktat o zavjera-
ma, ugroženosti i neravnopravnom položaju srpskog
naroda u Jugoslaviji; upozorenje o brojčanoj nadmoći
srpskog naroda u Jugoslaviji u odnosu na sve ostale
narode; podsjećanje na srpske žrtve i srpsku krv pro-
livenu za zajedničku državu; isticanje do besmislenosti
preuveličanih i demagoški glorificiranih problema Srba
u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu; uspoređivanje položaja
Srba u Jugoslaviji osamdesetih godina sa stanjem za vri-
jeme fašističke okupacije, ustaške vlasti i zločina balista
u Drugom svjetskom ratu. U svojoj biti, Memorandum
SANU-a poziv je srpskom narodu na ustanak i objava
rata svima koji se ne slažu s vrlo precizno i jasno formu-
liranim ciljevima za konačno formiranje srpske države u
skladu s parolom: Svi Srbi u jednoj državi.
Smjernice i ciljevi Memoranduma
Navedeni zaključci o Memorandumu, kao pro-
jektu definitivnog rješavanja srpskog nacionalnog pitanja
i konačnog formiranja jedinstvene srpske države na Bal-
kanu, nesumnjivo i bez ikakve dileme proizlaze iz analize
sadržaja Memoranduma. Krenimo redom.
1.
Otvoreno se konstatira da u Jugoslaviji jedino
srpski narod nema svoju državu. Posebno se apostrofira
da neke republike imaju i druge alternative osim jugo-