Basic HTML Version
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
riječi
1
Jure Zovko
Kultura između ideologije i
prakse
Američki kulturolog sa sveučilišta u ChicaguWilliam John Thomas Mitchell, okarakterizirao je prijelaz drugo-
ga u treće tisućljeće čuvenom formulacijom »slikovni obrat« (
iconic turn
), koji označava kraj »Gutenbergove galaksije«.
Kulturna epoha od pet stoljeća od prve tiskane knjige privedena je kraju, a započelo je novo razdoblje vladavine elek-
troničkih medija u kojem c
́
e umjesto riječi dominirati slika. Već sada ubrzanim tempom ubiremo negativne plodove
oproštaja od pisane riječi. U tom se kontekstu neminovno nameće pitanje u kojoj će se mjeri proklamirani “slikovni
obrat” reflektirati na našu kulturu, odnosno, kako će se odnositi prema kulturnoj tradiciji, njezinoj interpretaciji i aktu-
alizaciji. Kakav će utjecaj imati slikovni obrat prema fenomenu kulturnog pamćenja u cjelini?
Diktat slike u suvremenim medijima očituje se primarno u tome što je pojedinac postao moderni eremit koji
isključivo komunicira sa slikama svoga iPada ili iPhona po uzoru na uznike u Platonovoj špilji. Svijet potrošačke indok-
trinacije zapravo je osuvremenjeni svijet Platonove špilje u kojemu su stanovnici usredotočeni na beznačajne stvari,
koje nas čine ovisnima, a istodobno onemogućuju kritičko razmišljanje i autonomno odlučivanje.
Stvar postaje još ozbiljnija, uzmemo li u obzir da se pojavom slikovnoga obrata također nametnula neobična
forma represivne tolerancije u kojoj se pravo na drugo i drukčije mišljenje uzdiže na razinu proklamiranih ljudskih pra-
va, odnosno izjednačuje se s ljudskim dostojanstvom. Kao posljedica takvoga svjetonazora postupno će se etablirati
stanoviti kulturni relativizam kao obilježje demokratskoga društva u kojem će se, umjesto zahtjeva za kultiviranjem
vlastite osobnosti, afirmirati neobični
cocktail
multikulturalnosti.
Takav će pristup u kulturi imati za posljedicu sve intenzivniju kritiku zapadnjačkoga kulturnog imperijalizma,
a stručnjaci za kulturu, koji se sve više regrutiraju iz redova postmodernizma i dekonstruktivizma, u isti će koš trpati
eurocentrizam i moderne pojave fundamentalizma, u kojima dominiraju slike brutalnih zastrašivanja. Glavosjek novi-
nara provodi se pred televizijskim kamerama kao stanovit oblik prosvjeda protiv eurocentrizma i novokolonijalizma
s kojim se poistovjećuje suvremeni europski identitet. Znači li to da je nekritički kulturni pluralizam bez valorizacije i
vrjednovanja postao žrtva moloha demokratizma u kojem kultura postaje sve sličnija Ovidijevoj Hekubi:
trahor exul,
inops,
dakle, osiromašena i potisnuta na margine društva?
Brz tehnološki napredak čovječanstva očito ne pridonosi kultiviranju duha jer je kultura postala getoizirana,
potisnuta u muzeje sa skupim ulaznicama, u kazališta i koncertne dvorane te u časopise za kulturu koji se objavljuju
sve rjeđe. U zemljama tranzicije, gdje je kultura tijekom vladavine totalitarnih sustava bila uglavnom sredstvo ideolo-
gizacije i indoktrinacije, danas je postala primarno žrtva turbo-kapitalističkoga konzumerstva. Na vidjelo je izišlo Kan-
tovo ozbiljno upozorenje da tehničko usavršavanje i napredak koji pridonosi ugodnijem življenju, ne podrazumijevaju
da je čovjek kao biće, koje stvara kulturu i njome se oplemenjuje, postigao svoj cilj.
Čak i u zemljama s dugom tradicijom njegovanja kulture i kultiviranosti institucija sve više dolazi do izražaja
novi proces čovjekova otuđenja od njegove egzistencijalne biti na način da postaje ovisnik tržišta i kulturne industrije.
S tim u vezi opravdano se nameće pitanje: kako se kritički distancirati od vladajuće životne forme u kojoj ideologija
kulturne industrije sve više pridonosi trivijalizaciji našega života, odnosno kako pronaći prihvatljivu alternativu namet-
nutom kulturnom obliku?