Basic HTML Version
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
riječi
27
ton zamijeni drugim, a da on u stvarnosti ostane isti. Iako je takva pisana zamjena potpuno nečujna, harmonija je
već promijenjena. Gis je očito As, usprkos tome što takve inverzije Hullu ne djeluju dosljedno u odnosu na muzičku
teoriju. Skrjabinove je izvore, naime, uglavnom potrebno potražiti
izvan
područja muzičke teorije – u prirodi, ili čak
u znanosti – stoga Hull i sam zaključuje kako se zbog toga ne treba zabrinjavati te o tome kaže sljedeće: „Budući da
postoje dva tona koja su u muzici prihvaćena kao isti, kakvu važnost ima notacija ili nepoznato korijenje uopće? Bitna
je muzika.“
71
Slika koja pruža osjećaj kvalitativnog jedinstva: Henri Matisse:
HARMONIJA U CRVENOM, 1908., Ermitaž, Petrograd.
Nedvojbeno je da je u Skrjabinovoj umjetnosti najzanimljivije ono čime je okončano viđenje pomoću dva oka,
a takvi njegovi postupci – osim što u sebi bez rezerve sadrže čitavu povijest harmonije – također nedvosmisleno upu-
ćuju i na
buduće
događaje. U tom se smislu Skrjabin pokazao kao vizionar, jer kasnijim je usvajanjem dodekafonijske
ljestvice Schönberg informaciju toliko umnožio, da su sve note postale jednako samostalne. U takvoj demokratičnosti
harmonija je najzad postigla
maksimum
moguće informacije, i to zato jer smo – kao što kaže Eco – „idealnim linijama
u stanju spojiti bilo koji element s drugim, a da nas nikakva sugestija ne prisiljava na drugačiji smjer.“
72
Pritom se ne
misli da bi sustav sugestija upućivao
izvan
djela, nego, kao što se to dešavalo u Mallarméa, Skrjabinovi i Schönbergovi
sustavi neprestano sugeriraju nove unutarnje veze.
AbrahamMoles, filozof sa specijalizacijom iz elektroakustike koji se usredotočio na analizu informacijski boga-
tih vijesti, složenih i teških za dekodiranje, smatra da se problem javlja onda kada se teži maksimalnoj nepredvidivosti
strukture. Po Ecu je bavljenje tim problemom zadatak muzike, koja teži apsorbiranju svih mogućih glasova, proširenju
upotrebljivih tonova i nazočnosti slučaja u kompozicijskom procesu. „Stoga se polemika između branitelja avangardne
muzike i njezinih kritičara zapravo razvija oko razumljivosti ili manje razumljivosti zvučnog djela, čija složenost prelazi
preko navike uha i svake vjerojatnosti jezika,“
73
zaključuje Eco, opažajući u tome uvijek zamršenu dijalektiku zatvorene
i otvorene forme u raznolikim mogućnostima jednog umjetničkog ostvarenja.
Skrjabin možda nije živio dovoljno dugo kako bi ostvario novu muzičku ljestvicu, ali sigurno je da su njegovi
akordi umjetnike vodili prema njoj. Svaki dinamični dio igra aktivnu ulogu u sačinjavanju njegovih cjelina, pa kada
slikar Matisse opisuje vlastiti proces rada, kao da u vidu ima čitavu Skrjabinovu umjetničku zamisao: „Nužno je da su
različiti tonovi koje koristim uravnoteženi tako da ne unište jedan drugoga. Kako bih to osigurao, moram svoje ideje
postaviti u red, jer veze između tonova nikako ne smiju biti porušene – one moraju biti pomno izgrađene. Nova će
kombinacija boja slijediti prvu i dat će cjelovitost mojem konceptu.“
74
Iz Matisseovih riječi moguće je zaključiti da je kreativni rad u umjetnosti obilježen nevjerojatnom količinom
promatranja i vrstom inteligencije koja se ostvaruje u percepciji unutarnje organizacije oblika. Budući da je takva moć
sagledavanja zajednička svim modernim umjetnicima, u jednom će se trenutku izbrisati granice između raznih grana
umjetnosti te između svekolike umjetničke prakse i njene teorije i filozofije. Međutim, unatoč tome što se moderna
umjetnost usredotočila na kvalitativno udruživanje bitno različitih elemenata, tek će suvremena umjetnost konačno
preuzeti potpunu prevlast nad kvantitativno uređenim klasičnim svijetom.
71 Hull (A. E.),
A Great Russian Tone-Poet Scriabin
, Kegan, Paul, Trench, Trubner & Co, New York, 1918, str. 105.
72 Eco (U.),
Otvoreno djelo,
Izdavačko preduzeće „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1965, str. 154.
73 Eco (U.),
Otvoreno djelo,
Izdavačko preduzeće „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1965, str. 115.
74 Citirao Dewey (J.) u:
Art as Experience,
Penguin Group (USA) Inc, New York, 2005, str. 141-142.