Basic HTML Version
292
riječi
prikaz
prikaz
prikaz
prikaz
prikaz
prikaz
prikaz
prikaz
Nihilizam je napuštenost bitka, posvuda obeskorijenjenost... Napuštenost bića kaže da se ‘’bitak povukao
od bića’’, (Martin Heidegger). To je uvjetovano i postavom svijeta u kojem „Pojedinac, gdje god već bio, ne vrijedi
ništa”(Heidegger), jer ono o čemu su ovisni ne samo pojedinci, nego i narodi, pa i sam bitak bića, čini tehnika. „Nije
tehnika u rukama čovjeka, nego je čovjek u rukama tehnike.”(Heidegger), Iako, Ivan Herceg, nigdje u svojim pjesmama,
eksplicitno ne govori o tome, mnogim stihovima na to navodi, npr. u pjesmi „Most” koja se na trenutak doima poput
kataklizmičkog SF-filma.
Nihilizmu Ivan Herceg daje univerzalnu, kozmičku dimenziju (trajanja od 13,7 milijardi godina), u njemu iska-
zuje istinu bića. Traži „zvjezdanu maternicu”, „moj kozmos/ tu samilosnu daljinu/ i vječnu pogrešnu mudrost”,
ishodište svoga rođenja „porozni trbuh” svoje majke. Traži Babilon u liku svoga oca. Cjelokupna dijalektika bivanja
iščitava se u odnosu oca i sina: usmjerenošću prema budućnosti, sin negira, ali i oslobađa, u vlastitom očinstvu, oca
kao minulu nužnost i počelo. Međutim, u neprestanom protoku bića moguć je zastoj, dokidanje, ništavilo, sloboda.
Nedostižan Babilon postaje jedina uporišna točka ovoga pjesništva. Očekivanje oca moguće je tumačiti i kao ponovni
dolazak (parousia).
U pisanju pjesama Ivan Herceg je, bez obzira na, često, nježne metafore, emocionalno suzdržan. U pjesmi
„Kad će doći Babilon”, oslobađa se suzdržanosti. Zapravo istinske životne vrijednosti vidi u jednostavnom životu svo-
jih roditelja koji ga „smrtno vole”. Otac sadi šumu, otac češlja lozu, otac pojednostavnjuje zvijezde, sanja o dolasku
sina-oca. Oblak kojeg grli, zaostali zvuk, otac, to je „moja kula, moja vjera”. Izgubljeni Babilon jednako nedostižan...ali
ipak izvjestan. Među „pojavnim stvarima koje traju tek koliko jedna pomisao”. (Kathavatthu, Abhidhamma pitaka )
Dimitrije Popović: PORTRET MLADE ŽENE, asamblaž, 31x26x3cm, 1972.