Basic HTML Version
stihovnicasiska
stihovnicasiska
stihovnicasiska
riječi
281
TRPKOST SNA
Jutarnji vjetar dotakne korov u meni
osuši znoj na sljepoćnici
razvedri lice kao cvijet trnine
uzdahne i ode
trzaj probudi tijelo
oštra bol pri svakom pomaku
utihnuo je cvrkut ptica
na vrhu grana umjesto krika
debele brazde u bore se naselile
bijes u dubini srca skutrio se
šuti
čeka
obrasle grudi obručem od mjedi
razapinju
kao kosac u zamahu nasred polja
kako?
a nije moguće
sklopit ću oči prije nego se ponoć dovuče
u žile nabrekle od bola
tek uski pramen svjetla
kroz korov prolazi
toči se u tijelo kao najslađe vino
kola venama mojim
uzburka krv i stvara snagu
otapa mjed
kako bi zadah zraka s mirisom
kiseline strujao
ali kako?
nije moguće
TANKA NIT OPROSTA
Vidim li ja to suze kako donosiš na listu prošlosti?
prati te glazba lutajućih vjetrova
zatvorenih očiju dolaziš
pred prozirni zid odlučnosti
snažan i probuđen
nedjeljnim jutrom prije svih snova
Nije potrebno da padneš na koljena
čuvaj to malo ponosa stisnutog u dnu praznih džepova
nemoćno vrisni bestidnim glasom
ja ću sakrivati prigušen krik na usnama