Basic HTML Version
280
riječi
stihovnicasiska
stihovnicasiska
stihovnicasiska
UMIRE MOJE JUTRO
Slutim
nije sve rečeno na rubu obale
gdje mutna voda dotiče život stvaranja
gledam ne bih li vidjela
gdje počinje i završava moj korak
U viru
što guta površinu vode i odnosi u bezdan dubina
čujem glas izgubljenih dana
trenutka tišine
a mjesec žut umjesto jecaja crkvenog zvona
srami se svoje sjene
a ja ne znam ima li izlaza
Ako uronim glavu u rascjep života
nestanem zauvijek
ili da čekam
glas presude za utjehu
dok uz cvrkut ptica
umire moje jutro
UDALJENOST OD TAME
Utješi suze s kojima se vjetar poigrava
dok drhte na obrazima ispijene puti
ispij njihovu tugu
prije nego zaborav kao dom zagrle
Ludost je bila pustiti ih da krenu
ne pitavši se
tko će brinuti za srce kad ostane samo
Podsjeti svaku izgovorenu riječ
da nije uzalud izrečena
jer ostavila je tugu na stazi
kraćoj nego je sunce udaljeno od tame