Basic HTML Version
22
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
taj se akord sastoji iz određenog sadržaja koji ima neku svrhu, neko značenje. Skrjabin zatim iz tog značenja stvara
izraz
, odnosno pojavu i zbilju tog sadržaja. Na kraju se obje te strane toliko prožimaju, da se ono što je izvanjsko i
osobito pokazuje isključivo kao predodžba onoga što je unutarnje.
55
Nakon postupnog razotkrivanja svih tajnovitosti, akord mističnog imena i zagonetnog značenja čini se da
nije samo logičan, nego i sasvim jasan. Unatoč tome, Hansa Sedlmayra strašno je uznemirila mogućnost pražnjenja
središta, te je uzroke svih modernističkih htijenja pronašao u sukobu između čovjeka i Boga. Međutim, on je pritom
zanemario činjenicu da se čovjek od Boga udaljio mnogo ranije – u onom praiskonskom trenutku kada je prirodu
doživio kao objekt i zauzeo distancu prema njoj. Zapadnom je čovjeku taj odmak očito bio neophodan za stvaranje
lijepe,
klasične
umjetnosti, jer – budući da njena ljepota nikada ne izlazi iz područja forme i izgleda – umjetnik se
morao postaviti
nasuprot
predmeta svog interesa, morao ga je ‘pred-metnuti’, kako bi se s njime pobliže upoznao i
naposljetku oponašao njegove oblike.
Sedlmayr je toliko volio klasičnu umjetnost da uopće nije shvatio kako mu je upravo ona oduzela glavno
uporište za vlastiti stav. Unatoč tome što nije razumio da središte umjetničkog djela uopće nije ‘ispražnjeno’ – kako je
tumačio novonastalu situaciju – nego samo pomaknuto ili kleistovski rečeno ‘prirodnije razmješteno’, njegova vizija
da središte čeka novog čovjeka,
Bogočovjeka
, ipak ima smisla. Jer, u trenutku kada je Skrjabin sebe
samoga postavio u
težište vlastita akorda, upravo se on pretvorio u ‘novog’ čovjeka, Sedlmayrovog ‘Bogočovjeka’ Adornove ‘nove muzike’.
Njegove su se vizije pokazale toliko dalekovidnima da bi ga se slobodno moglo smatrati ocem svih modernih umjet-
nosti uopće. Štoviše, moglo bi ga se smatrati i praocem
suvremene
umjetnosti, jer jedino je ona išla tako daleko da je
umjetnika pretvorila u božanstvo onda kada je osobu umjetnika učinila važnijom od same umjetnosti.
Robert Rauschenberg: PORTRET IRIS CLERT – detalj, 1961., Ahrenberg Collection, Švicarska.
Na ovom mjestu Kleist upita: „A prednost koju bi ta lutka imala pred živim ple-
sačima?“ Gospodin C... mu odgovara: „Prednost? Najprije jedan nedostatak, moj vrli
prijatelju, naime taj da se ona nikad ne bi prenemagala. Jer prenemaganje se, kao što
znate, pojavljuje kada se duša (vis motrix) nalazi u bilo kojoj drugoj točki osim u teži-
štu pokreta. A budući da lutkar, koristeći se žicom ili niti, ne vlada nijednom drugom
točkom osim tom, svi su ostali udovi kao što i trebaju biti, naime mrtvi, čista klatna,
i samo slijede najobičniju silu teže; što, eto, predstavlja izvrsno svojstvo koje ćemo
uzalud tražiti u najvećeg dijela naših plesača. ... Tako se mladom P... duša nalazi
(strašno za vidjeti) u laktovima.“ 56
„Sada, dakle, moj vrli prijatelju, znate sve što je potrebno da biste me shvatili. U
mjeri u kojoj u organskom svijetu refleksija tamni i oslabljuje, dražest se pojavljuje
sve sjajnije i snažnije. Pa kao što se presjek dviju crta na jednoj strani točke, nakon
prolaska kroz beskraj, iznenada opet pojavi na drugoj strani, ili kao što se slika u
konkavnom zrcalu, nakon što se udaljila unedogled, iznenada opet pojavi tik pred
nama, tako će se, nakon što spoznaja prođe kroz beskonačnost, pojaviti i dražest; i to
tako da će se, u isto vrijeme, u najčistijem obliku pojaviti u onom ljudskom tijelu koje
ili ne posjeduje nikakvu svijest ili posjeduje beskonačnu, to jest u lutki ili u Bogu.“57
Kunz je također u mnogim prigodama spominjao ometajuću funkciju svijesti. „Gdje su prisutne svijest i reflek-
sija, dražest je ugrožena i dolazi do prenemaganja,“
58
kaže on. To se, međutim, ne događa i u genija pa umjetniku
ne preostaje drugo nego prepustiti se vlastitoj marljivosti, unatoč tome što ga svijest da nasuprot sebe ima prirodu,
sinonim za lakoću postojanja, ne napušta ni na trenutak. Jer, priroda je zaštićena instinktom i egzistira u suglasju s
55 Vidi: Hegel (G. W. F.),
Estetika I
, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1975, str. 97.
56 Kleist (H. V.),
O marionetskom kazalištu
, Scarabeus-naklada, Zagreb, 2009, str. 10-11.
57 Kleist (H. V.),
O marionetskom kazalištu
, Scarabeus-naklada, Zagreb, 2009, str. 15.
58 Kleist (H. V.),
O marionetskom kazalištu
, Scarabeus-naklada, Zagreb, 2009, str. 83.