Basic HTML Version
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
riječi
87
Odavno se to već događa.
Gdje ću spavati kada zima zamijeni jesen?
Kada zatvorim oči
i utišam sve druge zvukove
čujem harmoniku kako svira
romansu o ljudskim očima
tamo u još istočnijim, velikim ravnicama.
I tamo ću pješice
ove ili neke druge zime
samo neka mi netko za početak pokaže
na koju stranu treba poći
sve poslije toga bit će stvar
sreće i vremena
preostale snage u nogama
i topline u rukama
koje nitko nije dodirnuo
već tolike godine.
JASEN
Često sam, u loša vremena
danju gledao stablo jasena.
Pod njim
korak ispred stabla
ležali su ljudi
tko zna od kada mrtvi
ostavljeni u bezglavome bijegu
od mene do tebe
od tračnice do tračnice
od ničega do ničega.
Od fotografije do fotografije
na kojima više nitko nikoga ne prepoznaje.
Nisam znao što započeti
nisam znao koga pozvati
da mi pomogne s lopatom, pijukom
i živim vapnom
poslom koji me čeka i čeka i
čeka i nikada neće pobjeći.
Prislonio sam jednom uho
i čuo kako ti u grudima kucaju dva srca
svako na svojoj strani drevne pustinje.
Sada ležim na zemlji
i ne mogu se
niti želim ikamo pomaknuti.
Odnekud, čuje se vranja pjesma.