Basic HTML Version
86
riječi
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
BILJEŠKA NAKON PUTOVANJA U BAJU 26.09. 2005.
Lászlu Krasnahorkaiju
Imamo li pravo na još jedno, jedino obećanje?
Pravo na bar još jednu iluziju?
Ovdje gdje se nebo potpuno
bez starih i novih maski
dotiče s istom takvom zemljom?
Kako se pomiriti s onim što je oteto?
Kako se pomiriti s onim što je ostalo?
Kako živjeti na splavi od prerano
posječenoga i spletenoga
vrbovoga pruća?
Gdje će splav na kraju, izbaciti voda?
Trudim se ne misliti
na ono što me čeka sutra
tamo iza horizonta.
Danas ne moram više nigdje stići
mogu ostati spavati ovdje na zemlji
usred puste, usred ničega
na starome, grubome konjskome ćebetu
s pogledom na noćno nebo.
Kažu kako će jesen
ove godine stići brže no inače.
Na požnjevenim poljima
sokol će lako iz zraka vidjeti voluharicu
s grumenčićem jantara u sitnim očima.
Starim i novim pustopoljinama
neće više nitko prići
osim onih koji su ovdje namjerno zalutali.
Sluge će moliti vlastite gospodare
da im dopuste bar još jednom očistiti čizme
ne primjećujući da su gospari već odavno
i mrtvi, i bosi, da su mnogima od njih
nepovratno u travu zarasli
na brzinu iskopani grobovi.
Odavno se to već događa.
Usnim s pravednicima
probudim se s džeparima i ubojicama
ili obratno.
I jednima i drugima
samo da me što brže ostave na miru
kažem s vama sam i što brže nestanem.