Basic HTML Version
84
riječi
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
Kada zakoračiš prema naprijed
oni za korak natrag
potonut u njezinu će kosu.
Kada sklopiš oči
priđu i raspu se
poput mahovine
s unutarnje strane kapaka
na niski bijeli zid
iza kojega je češljugar
u kljunu s dalekih polja
donio gnjilo zrno žita.
I mi ćemo jednom postati svjetlaci.
Iz teške, ledene kočije na nebu
visoko iznad oblaka
bacat će nas posvuda
naše vlastite, mrtve ruke
da ti otmemo san
jedan po jedan.
(Aritmija, 2005.)
BRIJEST
Često sam, u dobra
u tvoja vremena
sanjao stablo brijesta.
U njegovoj krošnji i pod njom
nije bilo nepoznatih
ispomiješanih glasova
koji su pozivali na nasilna buđenja
u vojarnama, u derutnim četvrtima
i predgrađima
u stanovima u kojima ih više nikada
nećeš prestati čuti.
Premda nigdje nije bilo nikoga
u lišću je svjetlost izmijenjivala
od nekud mi poznate
zaboravljene dodire.
Prislonio sam
uho uz stablo.
Reklo mi je
znam kako se zoveš.
Reklo:
ti se vrati tamo
u taj topli prah
kruh za dugi put.