Basic HTML Version
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
riječi
83
Magle sa sjevernih mora
putovale su još dugo i daleko
što južnije i južnije u ravnicu
kako bi prvorođeni u njima
skrio svoju umornu vojsku
tako je
uvijek sam mislio
nastajala Poljska
i kada se god
magla s kasne jeseni
spusti u Kazimierz
ja opet vidim tolike utvare
kako pokušavaju
kao prljave rite
spaliti svoje vlastite sjene
izgovarajući imena
o ti, yingele
svih mojih znanih
i tvojih neznanih mrtvih.
Tko je i jednom hodao
za bilo čijim stopama u snijegu
stići će zato, makar u snu
na kraju puta
jednom u Kazimierz
tu reći dome
zašto me ostavi
o ti, yingele.
SVJETLACI
Gledao sam ih cijeloga života.
Te svjetlace. Što su mi u nesanici
oduvijek lelujali pred očima.
Poput tisuća novorođenih meduza
čiji su se klobuci skrili u tvoje srce.
Poput pregrijanoga zraka
na cesti, u ljetnoj omari
u kojoj plešu nevidljive, mrtve vojske.
Nesanica je zarazna bolest.
Prenosi se snijegom. Kada u njemu
zakorača bilo čija zakasnjela ljubav
i zauvijek zaluta u bjelini
ona koja ni na što više nema prava
ona koja je moja, ta čista
suštinska tjeskoba, glazba sfera
athanor danza, to planinsko zimsko sunce
koje je zakasnilo na vlastito jutro.
Svjetlaci ti se zanavijek smiju u oči.
Nikada ih nećeš dodirnuti.